kaj god vam padne na pamet

Svjetlost, treperava i dosadna, uporno je s prozora narušavala jednoobraznost mraka koji je dolazio iz stambenih i uredskih zgrada u centru glavnog hrvatskog grada. Rani večernji sat i minus u termometru brzo su ispraznili ulice i ugasili žarulje. Samo je s tog jednog nepokorenog prozora treperila luč. Zapravo ekran, ili što bi u toj izbi kazali, zaslon. Još preciznije - screen saver Windowsa XP, koji se uporno vrtio i prkosio potpunom mraku.

Stara je predavačica je blaženo kunjala u svojoj ergonomskoj stolici. Iscrpilo je staru sve ovo zadnjih dana. Bitka za okupljanje oko vatre (roštiljanje) u posljednjih dvadeset godina nikad nije bila toliko intenzivna.

Ej, u tjedan dana je objavila jedno otvoreno pisma upućena onim komunj... Blogerima na Iskrici. Ej, jedno!

Mrzila je stara predavačica kad bi ju prenuli iz tog polusna. Još više je mrzila je kad bi se to dogodilo naglim otvaranjem vrata. A najviše kad bi to napravio njen nadobudni osobni asist... pomoćnik. Ali, upravo se to dogodilo. Rex je stajao na vratima bez kapi krvi u licu i s laptopom u rukama.

- Gospođo predavačice. Do-dogodilo se nešto strašno.

Stara je predavačica vratila naočale na vrh nosa, pogledala Rexa krvnički i otela mu laptop iz ruku.

- Šta?! Mislim, što?!, viknula je
.
Rex je otvorio web stranicu i drhtavim prstom pokazao na treći komentar u petom blogu Ono što je pisalo razbudilo je staru predavačicu kao eksiranje duple kave 35 sekundi nakon zvona budilice. Riječi su joj se uvredljivo usijecale ravno u srce.

Čitala je naglas, mičući usne s naglašenim gađenjem.

- "bla,bla bla,bla,bla.". BLA,BLA?!, sad je već vikala toliko da se isključio screen saver. Hitnula je laptop svom snagom u zid.
- Jesu li oni normalni?! Je li hoće da im opet napišem otvoreno pismo. Pa dobro koliko još hrvatske krvi mora pasti da počnemo poštivati tradiciju.

Reci mi Rexe, šta si se ušutio, đavla izil... vraga pojeo?! Šta, ovaj, što nedostaje našim lijepim okupljanjima oko vatre?!

- Rexeeeeee!, predavačica se okrenula, što nedostaje! Govori!!!

- Ovaj... njihova okupljanja i plesnjak nisu u duhu hrvatske tradicije...i vi i onaj papak, tobože swinger, veli isto..

no to nije važno jerbo vi sami kažete kako niste baš vični plesu..:-P.... izusti Rex u jednom dahu :D

- Bravo. Bit će nešto od tebe. A oni nas sad već provociraju, a? Nije ovo slučajno, a ne. Oni će meni plesati enti iruda... Znam ja di to ide.

- Hoćete li mi opet diktirati otvoreno pismo?,Da pozovem onog papka, tobože swingera?, upitao je Rexa kojemu se boja lagano počela vraćati u preplašeno lice.

- Ne! Dosta je zvat ću Njega. Vrijeme je. On je jedini koji još može spasiti našu tradiciju u svojoj punini od ovih, ovih, internacionalista, masona i srbokomunista!

- Nje-njega... glas i brada Rexa su opasno zadrhtali.

- Da!, odsječno je odgovorila stara predavačica, popravila košulju i gotovo u vojničkom stavu prinjela slušalicu uhu.

Zazvonilo je samo dvaput. Njemu nikad ne treba duže da odgovori na poziv.

- E... Dobar dan, gospodine. Htjela bih s vama, uf... Silly me. Sorry, i got little carried away. What I want is...

- Neka, neka gospođo. Samo vi govorite svojim jezikom.

- Za boga miloga, pa Vi govorite hrvatski?!

- Ja govorim sve jezike, damo. Sve.

Stara je predavačica osjetila ugodne trnce kako joj se spuštaju niz kičmu. Ovaj, kralježnicu.

- O, gospodine Chuck, impresionirana sam. Mislim, zadivljena....Vi ste sigurno kao i ja, rvat.. hrvatski tradicionalist....ono znate, vatra, roštilj, krkanje......

Poslije je Rex pričao da je bilo govora i o piti mađarici, ali to je već druga priča ;-))

Lijepo ispričano. " Čovjek je stvorenje koje ne bi trebalo postojati po prirodnim zakonima. Greška evolucije! "

" Priroda nema savjesti!"

Iz serije " Dva detektiva " ( 8, 0 )

ovo je priča u frenetičnom tonu i ozračju, sa kaotičnim epizodama.

ko i uvijek
ne kužim ništa
naučnofantastičnog

Treba njih sve po kratkom postupku,jel.... :)