Ručkić krčkić

Postala je to tako lako: jedna usluga, ponuđena, njena, kava, brbljanje, smijeh, puno smijeha, britkog smijeha, prvo sebe režeš, onda i druge, poštovanje, uviđanje razlika, i opet smijeh, i zbog poštovanja, i iz poštovanja, i zbog razlika, a blogme i sličnosti...

Ona je puno mlađa od mene; ona je ja koja nisam bila, i ja koja jesam bila, a ja sam ona koja bi ona mogla biti, ili već pomalo jest. Ona još nije naučila neke lekcije koje ja jesam, kroz poduku sličnu onoj koju ona ima, ali blažu: viči "Upomoć!". Pa ja viknem, ona pomogne. Ali ona niš. Muk. I ne znam joj pomoći. I ponekad se strašno razljutim zbog toga: i na nju, i na sebe.

Mlada je ostala bez majke. Otac joj je nepokretan, njeguje ga već više od 10 godina; ima bolesnog brata; kronično i neizlječivo bolesno dijete. Ima za sobom brak, neuspio po svim pitanjima, i posao kojim otplaćuje dugove iz tog braka; na poslu vrti milijune, u eurima, šarmantno i s prividnom lakoćom. Ali, često je zaboli glava i bude jako, jako, jako umorna.

Onda kupi neku preskupu krpicu. Ili cipele s vratolomnom petom. I šiba dalje. Zastajkujući usput da pita "Trebaš nešto?". Ne samo mene.

Za nju "real life" nije ispijanje iskričarskih kava za pola sata komplimenata i mjesece nadanja da će "nešto biti", kao našoj veleuvlaženoj; njena tuga nije iznikla iz ljubavnih brodoloma s pametnjakovićima koji su tankerice zamijenili odijelima; ili konfliktnih ideologija konfuznog svijeta koji ne zna opravdati svoju pragmatičnu grabežljivost višim ciljevima. Ona je tužna kad ne može sve što bi htjela. Kad ne može pomoći. Ni sebi, ni drugima.

Ona je Hercegovka.

Prava-pravcata, ondje rođena.

I gorda zbog toga. Ne, nije joj cilj biti purgerica, nije joj cilj biti hercegovačka Zagrepčanka, niti Hercegovka u Zagrebu... Mislim da joj je cilj dobar život. Za nju, za njene, za sve nas. Ona je pragmatična. A nije grabežljiva. Ona se snalazi u konfuziji ovog svijeta.

Ona je građanka ovog svijeta.

vrijedna žena
malo odmora bi joj dobro došlo

da.

ako se ovakav tekst ne pošalje na autorizaciju prijateljici- navali joj se još jedan nepotreban kamen na svemoguću grbaču.

divljenja i zahvalnosti su sasvim fini čavli u lijesovima andjela.

Eh, perce... i ljenčarenje je zamorno.

Je.

Autorizacija je za javne djelatnike i selebritije, mmmka. Ja svoje prijatelje ne doživljavam takvima. Ti da?

recimo, da da. oni su zvijezde na mom nebu. i, nemam im pravo tovarti niti osobno divljenje, ako im ugrožavam autonomnost, u koju spada i faktografija.

Onda, draga moja, ti zapraf nemaš prijatelja. Ja svojima opraštam pogreške; isto očekujem i za sebe. I nije bi bitno jel uvijek blistaju. Što se mene tiče, i valjanje po blatu je OK. Ako nije jedina pojava.

(Btw., ne mislim da je ovaj tekst pogreška - mislim da je potreban.)

"Ja svojima opraštam pogreške; isto očekujem i za sebe."

sad ovo zarotiraj i zapitaj se(mene ko jebe al baš baš do ibera i dalje)- je li tvoja filozofija prijateljstva, induktivne ili deduktivne prirode?

ne bih srala dalje. fala.

Prihvaćanje rasprave u tonu koji si ponudila bilo bi suprotno mojem shvaćanju prijateljstva i prijateljskog uvažavanja, s primjesama divljenja. Pojma nemam što je u tom shvaćanju induktivno, što deduktivno i nemam to potrebu raščlanjivati.

S druge strane, mogla bih se analitički pozabaviti TVOJIM motivima da se oglasiš baš na ovakav način. Ali, to bi bilo offtopično. Tekst je ne samo o prijateljstvu, nego prije svega o UVAŽAVANJU, bez obzira na mjesto rođenja i etikete popularne na blogu.

moje uvažavanje nekoga, ne podrazumijeva i da je identično samouvažavanju dotične osobe.

moje uvažavanje je na probi, kad je u suprotnosti.

ako osoba nema potrebu stavljati(evidentno bitnu/ poštovanja vrijednu/za ljudsko divljenje, etc) fakte na astal... ko sam ja da prenebregnem način te osobe?

gurač granica?

kvasac za još veći rast, nekoga koga nešto VEĆ boli?

ok. al stvarno... doista razimijem tvoje motive. i, iako su u korist prijateljice- smatram ih prekoračenjem ovlasti. zrnom pijeska, koje može i nenamjerno, urušiti čitavu tu igru perlama.

mmmmmm daaaaaaaa,nisi ti vrijedna ni
pod lizat po kojem profa hoda.I ne seruckaj
tu sa stranim izrazima kako bi se prikazala
da si visoko obrazovana.Elita...ha,ha,možeš
si misliti!?Ajd,idi u javni Wc pa prepisuj aforizme!
-sorry domačinu,morao sam...

mmmka, kao prvo, moja prijateljica ne taji fakte iz svojeg života, što ti, uostalom, znaš iz prve ruke. Druga je stvar što ih ne oglašava, poput nekih primjera iz teksta. Kao drugo, OK, ti imaš neki filing da sam ja prekoračila neke granice, a taj filing vjerojatno potječe iz nekih tvojih granica i nekih tvojih iskustava s prekoračivanjem granica. To mogu uvažiti, ali kad mi se LIJEPO kaže. Ne kad mi se kaže agresivno, omalovažavajuće i pakosno.

Što se prijateljstva općenito tiče, mislim da je stvar intuicije, koliko god uvijek možemo naći i neku racionalnu osnovu za razvitak ili ukinuće. Tako ja intuitivno osjećam da si ti jedna falična osoba, a da si takva jer si prestrašena, a prestrašena si jer nisi dorasla svojem idealu same sebe i ZATO imaš potrebu napasti moje iskreno divljenje prema osobi koja nema potrebu biti ičiji ideal, i koju ja, uostalom, ne idealiziram - naprotiv, strepim za nju zbog svih njenih - vrlo brojnih! - slabosti.

I sad dalje mumljaj što te volja.

No, da sad ovo ne bi ispalo nekakvo prepucavanje između mene i "mumljajuće mumije", kak ju je nazvala jedna moja bivša prijateljica, također Hercegovka, apatriotno-patriotističke naravi, iako nikak da shvatim gdje joj je točno domovina, no, to sad ni nije bitno, tekst je nadahnula kokoš, koju zbilja ne poštujem, mislim da je plitka, lažljiva, prema sebi prvenstveno, prema drugima posljedično, a eto, ona je purgerica; svejedno, lijepo je danas obrisala pognicu i babu: rekla im je, ja vas ne podnosim kao osobe, nema to veze s tim što je jedna Hercegovka, a druga seljanka. I s tim se apsolutno slažem. Osoba, osobnost je važnija od svega - i od onih nekoliko kilometara udaljenosti mjesta rođenja, i od ideologija, pa čak i od sasvim pragmatičnog koristoljublja. Međutim, da bi se bilo OSOBA, treba imati neki svoj centar: u sebi. Ne u svemu ili nečemu od onog navedenog u prethodnoj rečenici.