Ljubavnici...
Evo pišem ali ne zanam da li ću upasti u patetiku ljubavnih rastanaka i što skorijeg sastanka... daleko od znatiželjnih pogleda bojeći se da nam ne ukradu čaroliju ... ne dam ni Bogovima pogled da ne bi bili ljubomrni... pa sam te sakrila i mali džepić na košulji i tako te nosim sa sobom gdje god da pođem... uvijek si sa mnom, i kada sam s drugim ljudima, samom putuješ i vraćaš se.. u stan koji još miriše na Tebe, Mene, Nas.
Tvoja šalica spremljena čeka trenutak kada ću opet za tebe skuhati mirisnu kavicu i donijeti je u krevet razbacanih jastuka, zgužvanih plahta, mirisa strasti od protekle dvije noći... u kojem su divljale usne, ruke, tijela...
Još se sjetim trenutka ... ah ekstaza, tako često opjevana, opisana i sada doživljena...
Prošlo je kratko ali nikako da te spremim u ladicu poželjnih ljubavnika... ma stalno virkam, štipkam, milujem valjda bojeći se da ćeš nestati pa Te hranim pričajući priče o tebi... možda i izmišljam ali ne zbog toga što se nije dogodilo nego kao mantra da se dogodi.. Tako nešto, prasak,, sraz Bogova koji su u nama... Bog i Božica u vječnom plesu spajnaja i odvajanja... blizine koja i času postaje udaljenost koja čezne za slijedećim spajanjem... znam pišem zbrkano.. ali tako se i osjećam...
More, ocean, divlja rijeka sve sam u istom trenutku dok ne postanem mirno jezero...pitomo.
Da smiri me ... smiri strast koju osjećam... do slijedeć pisma... ljubim te u mislima.
Kiss&miss
09.02.2014. u 16:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar