Ručkić krčkić

Dakle, nemrem smisliti naslov, jer nemam pojma što ću napisati. Danas sam razmišljala o tom svojem zazoru od bavljenja trivijalnostima, ali hebga, ne baviš se njima pa ih se nakupi i onda prestanu biti trivijalne. Npr. ne sjećam se kad sam zadnji put prala vrata, i gle čuda, kad sam ih pogledala bez navike, tj. pozornim pogledom, ajmeeeeeeee!

Onda sam prevrtala po mislima san koji sam usnila pred jutro, da sam otišla na posao u krivom turnusu, a onda kad sam zbilja trebala doći nisam otišla uopće, pa me nazvalo i prijetećim glasom reklo "Dođite odmah!". Je, neke stvari sam na tom frontu razvukla, ali, s druge strane, mislim da radim više, temeljitije, uz manje prečaca nego većina. I da se to posljedično vidi u tome što moji studenti znaju/mogu. Ali ne odmah. I sad možda netko zbilja misli da moram "doći odmah", jer ovaj moj starinski način, postupno i natenane, eh, ne cijeni se to, a nema ni cijene...

Pa onda ona ponuda za ekstra lovu... Odbila sam, ne definitivno, ali u načelu, i pao mi kamen sa srca! Sad se pitam, jesam li zaista odbila zato jer su ponudili premalo love za previše gnjavaže, ili sam odbila zato jer mi se ne izlazi iz moje zone udobnosti? Nije ta lova koju nude baš beznačajna, moglo bi se svašta s njom, ali nije onoliko koliko sam si ja zacrtala, a gnjavaža, da, gnjavaža je povelika. Hm.

A sad si mislim što bi npr. naša mai rekla o tom mojem življenju, ona tak aktivna, a ja sjedim i mozgam. Ma, kao da ne znam što bi rekla! I kao da tu ima usporedbe: kao prvo, ja mogu mozgati. Ona ne. A ja mogu biti i aktivna, na njene načine. Mislim da ona na moje ne može. I meni je mozganje gušt, pretežno. Iako je ponekad baš gnjavaža!

I sad razmišljam o Iris Murdoch, koja je egzistencijalizam malo drugačije definirala od one klasike, vidljivi postupci koji su moralni... Ona je pisala o RAZMIŠLJANJU kao moralnom činu, o misaonoj evoluciji, o sposobnosti da svoje i tuđe postupke, stavove i razmišljanja sagledamo što cjelovitije, o moralnosti TRUDA da ih tako sagledamo, i na kraju, o moralnosti promjene vlastitog mišljenja i stava kad uvidimo da bi trebalo - čak i ako nema vidljivih posljedica. Objašnjava to na primjeru svekrve koja razmišlja o svojoj pokojnoj snahi - znači, to njeno razmišljanje nema više nikakvog utjecaja ni na snahu, ni na njihov odnos - a čitatelj uviđa kako kroz male promjene u tumačenju snahinih postupaka (od egoističnih, do razigranih, mladenačkih, poletnih, spontanih) svekrva raste u našim očima: doživljavamo je kao bolju osobu što je širi njen zahvat razumijevanja.

I tak, u toj sferi ja prilično intenzivno živim. A mislim da ni u postupcima nisam baš loša. Nemreš loše postupati ako razmišljaš o svojim postupcima. Ali možeš upasti u katatoniju: ako o njima predugo razmišljaš.

Ručak gotov.

Mrdoguza maca...

Sve će mrdnut, samo glavu ne :-))

Ne smije glavu,koncentracija na objekt
je presudna za uspješan ulov.

Hehe, a kladim se da je ovoj ulov obična loptica od zgužvanog staniola! No, nema veze, maca će dati sve od sebe. Obožavam mačke! Tu njihovu predanost, strpljivost, upornost.

Fantastične životinje,svojeglave ali znaju što hoće.
Nema filozofiranja,što naume to urade.Upornost!

samostalne,intuitivne,lovci...
prekrasne životinje

odlično je ispalo ovo!
("kako sam se nadala-dobro sam se udala") :P

Zna ona šta lovi :)