Gotovo.

Do ne tako davno bio sam prilicno samokritican.
Pa cak i povucen...unatoc dojmu lajavog zajebanta bez ikakvih kompleksa koji sam ostavljao u drustvu...
Ubijala me u pojam moja razlicitost, pogledi drugih, oziljci na nogama, krace ruke...ma onako sve pomalo...
Bio sam kao i mnogi mladi ljudi orijentiran prvenstveno na vizualno...i bas iz tog razloga, da bih skrenuo paznju s vizualnog razvijao se najvise verbalno...
Citanje u mladosti (ljubav koju je usadila mama jos za vrijeme boravaka po bolnicama) mi je donijelo i razvijenu mastu...kao i vokabular...

Sve sta sam kasnije ucinio je bilo da spojim to u jednu veliku cjelinu...i nakon prvog izlaska dobro zacinjenog alkoholom porasla su krila...razgalamio sam se...''ko veliki'' :-)
Uvijek imao velikog psa...veceg od sebe...brz auto...i mnoge druge civilizacijske bedastoce za privlaciti paznju...naravno s razlikom da su psi kao i knjige bili jednostavno samo moje vlastito utociste...ljubav...

Ali kompleksi i suzdrzanost prema zenama oci-u-oci su ostali...

Bilo ih je...dolazile su privucene lijepim rijecima...jer ljubav kod zene ide kroz usi...ali nisu se nikada znale zadrzati...

Ma nisu ni mogle. Ja im nisam dao.

Nesiguran bih ih otjerao prije nego bi mogle povrijediti ili se probuditi iz stanja opijenosti s hvalama, komplimentima, smijehom do suza kojima bi ih darivao...jer to sam znao...vrhunski...pogotovo nakon 4 godine ekonomske skole provedenih u okruzju 25 mladih cura...
Sve sto je trebalo je bilo da ih samo slusam...i ucim...

Dosla je Osjecanka.
Moja Djevica. Femme fatale u tom razdoblju zivota...a danas samo jedna obicna usidjelica koja je htjela malo akcije...
Slusala je i uzivala...smijala se a ja samo letio sve vise i vise...hraneci njenu glad onako kako sam najbolje znao...pritom uzivajuci u njenom uzitku...

No nikada nije mogla probiti barijeru mojih kompleksa.
To sam ustvari ucinio ja.
Sam.
Kada sam prvi puta poslije sexa prosetao gol pred njom iduci u kupaonu.

Sama velicina tog cina mi je bila jasna tek po povratku natrag u krevet.
Tada sam i prvi puta zaspao s necijim tijelom preko svoga...glavom na prsima da budem tocan.

Nisam volio biti dodirivan.
Nisam volio biti ni mazen.

Sexao sam se uvijek ustvari...misleci da je to vođenje ljubavi.

Jer ja sam osjecao...nije li to bilo jedino bitno?

Oh...kakve li zablude.

Nje nema vise.
Rasulo se sve na jako ruzan nacin.
Borbom karaktera i ruznih rijeci.

No ostavila mi je nesto lijepo.

Pogled na samoga sebe.

Vrijednost.

Velicinu.

I iako ce uvijek biti zena koje ce me zeljeti probati samo zato da vide ''kako je to sa malenima'' znat cu se prilagoditi i takvim situacijama...ulaziti bez emocija i ciniti to animalno...

Ali...

Jednog dana...kada se smiri bura zbog odlaska Femme znat cu prepoznati i opustiti se onoj pravoj...koja ce voljeti na jedan drugaciji...ozbiljniji nacin nego li sam ja znao sve do sada...

Sada uzivam vec i u samoj slobodi svoga bica i duse.

Hvala Sandra.

Lijepo spavaj veceras.