...

Od neba i zemlje biram zvijezde
što siju preko tamnog svoda,
pišu riječ koja se zove imenom
sloboda.

U sivim ulicama
samo se tvoj uzdah čuje
i na ramenu mom počiva,
ispod svjetla ulične lampe
tvoja blizina mir mi pruža,
a iza nas samo daljine.

Negdje iza mjesečine svijetovi krvare
vide se kroz noćne krošnje
mrakom propete,
kroz magle što ih dahom svojim stvaraš.

Ulicom, dalje od nas
čuju se glasovi odbjeglih duša
što odlaze u hodnike duge
i nestaju...
ne zovu više...

Teško je...
ne znam kako da ti kažem
što osjećam,
možda sam kao pusta ulica
koja se vidi smao noću,
s dva lica...
dok se sablasti polako uspinju
uz stepenice krivudavih laži
što leže na oltaru
snage u rasponu,
i željno očekuju da padnu
na usne moje...

Da ti i dalje govorim
kako si jedini
što hodaš snovima mojim...

Neka jezero i dalje teče
kao strast tijelom;
dok ulice su tamne
dok mjesec krvari...
Želim te kraj sebe
u svom stihu
kao nepomične stvari.


Link

.-)))