trnuoku
imam neki kurac u zubu i nikak da ga spuknem anva več prekonekoliko dana. mislim se da je to homeopatsko stanje. ai bila sam na tom testiranju. pisala sam crtala i odgovarala na pitanja. razna su bila. teška i lahka. bili su i ponuđeni odgovori. da ne i neznam. onda je bijo i test iz opšte kulture a prije toga spika. sjedila sam lagano položenih ruku u krilu, noga prek noge, ruka prek ruke i jedna preko druge, i oprosti na blazfemiji, u navodnom miru. rečeno mi je svašta i ništa. a nakon prvotnog olakšanja zbog ovog svašta, danas sam promišljala o ništa. zapravo. več jučer je počelo.
bili su mi sve predevni gosti u pohodama. svečanim pohodama. svi su mi donijeli komadič duše. a onda, ja sam im tu dušu tako oblaporno i nepažljivo žderala. i ovo je isto nepažljivo; ovo svi. taj "njihov" zajednički nazivnik.
pristizali su jedan po jedan u pravilnom redoslijedu. pre pravilnom čak. i to me je uvodno disturbiralo. trgala sam, brižljivo umotane, ukrasne mašnice, papire, čupala sam cviječe, otimala im iz ruku prije svečanog uručenja. i onda, kaj je najgore. pomalo saharinski se osmjehivala, govorila uljuđene riječi. zvučala vještački, ko vještački nalaz. itakodalje i tako dalje.
večer nikako da počne.
a več je završila
a danas
ah, to sam pripomenula još prije, u teofilovičima
i u krumpirima
no da skratim
priču
o jednom krumpiru
sve najbolje
16.02.2014. u 15:12 | Editirano: 16.02.2014. u 15:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar