Čarobni brijeg

Šumovita brda grle kotlinu u kojoj su tek nekoliko oranica i pašnjaci obrubljeni tamno zelenim trakama grmlja i niskih stabala.
Uz njih, kroz vijugave utore izdubljene u šljunkovitom tlu, potoci s visina hrle u zagrljaj rijeke.
Tako blizu grada i kuća uz puteve, a ipak na osami.
Jer, dokle pogled seže, nema čovjeka, nema zidova.
Samo se pocrnjela ruševina kule stražare izvija u nebo.
Uši traže zvukove, ali nalaze samo vjetar u lišću i visokoj, još nepokošenoj travi.
Šuštanje se podiže s dna kotline i vrtloži se.
Nema riječi.
Samo toplo zlato pored zjenice.





(efemeralna utopija - prolazno, idealno no nepostojeće mjesto)

Prava idila...:)))