Ručkić krčkić

Pravila su za prvobitno snalaženje. Po meni. Kad ih savladaš, onda ih ponekad poželiš mijenjati, ignorirati, ili su ti sasvim nepotrebna. Mislim da samo prilično ograničene osobe stalno trebaju pravila, i to nepromijenjena pravila. Bistriji se snalaze, u novima, bez ikakvih, kako im dođe.

Je, pravila nekak usklađuju koegzistenciju vrlo različitih ljudi. U stvari, rekla bih da ih usklađuju granice, i to krajnje, ono - oš-neš, ako zabrljaš, cvak! - a ne neki popis propisa o ponašanju. Osobito kad se neka skupina različitih ljudi dobrovoljno svakodnevno okuplja na istom mjestu - ma kaj će ti tu pravilnik, zabloga??? Jel ti dobro? Super! Nije ti dobro? Pa kaj sad, oćemol prisiliti xy ljudi da promijene svoje ponašanje, ili ćemo mi prilagoditi svoje, ili ćemo - najjednostavnije - potražiti bolje nam društvo?

Za mene je krajnja granica onaj iksić u gornjem desnom kutu zaslona.

Nedavno mi je stiksa rekla da bih vam češće trebala reći da vas volim. Pa, volim vas, ovak, uđuture. Rijetke bih usvojila izvan okvira monitora, ali ovak, svi skupa, sa svim tim dinamikama i inercijama, da, dragi ste mi, ugodna ste mi relaksacija, pa i korektiv u mojim osobnim shvaćanjima; ili medij u kojima ih samoj sebi, u nekom zamišljenom razgovoru s vama, jasnije artikuliram. Evo, pišući neki dan o starcima, konačno sam oprostila svojoj majci što nije bila idealna. I otarasila se tereta bijesa koji me sputavao godinama.

Ne, nisam imuna na raznorazne popizditise i zamjeranja, ali kod mene vam to ne potraje: ne shvaćam ja to ozbiljno. Za istača! Zašto bih? Tko je ovdje neki čimbenik u mojem životu? Imam li ovdje uzora? Ne. Uđuture ne. Pojedinačno, znate i sami tko jest.

Mislim da povremeno izgubimo dar zahvalnosti: za udobnost koju nam pruža ovaj medij, za zaštićenost od posljedica, bar od onih egzistencijalnih, za vježbanje komunikacijskih vještina s ljudima koje inače nikad, ali baš nikad ne bismo upoznali s ovih strana koje nam ovdje pokazuju, za potpuni komunikacijski egoizam, u smislu "ovo je sad moja tema i ja ću reć do kraja što mislim, a vi kuš dok ne završim", za izbor, koji nije samo iksić u gornjem desnom uglu ekrana, nego i "Dodaj komentar" ili "Ignoriraj korisnika", ili reci što misliš da nekoga ide... Reci kako god te volja. Reci.

Gdje drugdje imamo to sve?

Kaj, nema komentara? Nezanimljiv zapis, nikome nije do rasprave, ili sam sve točno rekla?

Nebitno. Meni se još malo mozga o tome. Bez ozbira što će Truly ili tko zna tko sve ne misliti da je to "znak slabosti", da samoj sebi upisujem komentare kak bi neupućenima zapis izgledao zanimljiviji... Ponekad to radim; ponekad ne. A nikad me nije briga kako to izgleda drugome.

Vega, dobro jutro!
Ja bih ti komentirala, ali uvjek me sprašiš, pa se libim.
Rado bih ja komunicirala s tobom, ali si mi gromadna kao osobnost i opasna kao minsko polje- komotna, a takva i trebaš biti.
I ja ovdje uživam, a naučit ću i nešto novo.
Doviđenja!

Sve si točno rekla! Kao i uvijek. Na svoj specifičan način.

sve je tocno, odusevljavas me u zadnje vrijeme, ipak nisi ti tak losa, vidimmmmmmmmmmmmmm, pozz, s obzirom na one druge slatkorjecive ....ja si bum napisala sama kom..pa kaj, najbolje poznam tu facu..

Bi,vega, vjeruj da me prstići ponekad tako zasvrbe da ih držim pod ledenom vodom(karikiram), ali dojdem do zaklučka, da je bolje da me zaboli lulek, pardon curac....... jer .....
C/P
Pa kaj sad, oćemol prisiliti xy ljudi da promijene svoje ponašanje, ili ćemo mi prilagoditi svoje, ili ćemo - najjednostavnije - potražiti bolje nam društvo?

I tako ja idem u bolje društvo.........:-)
zapravo-- uvijek idem tamo gdje se trenutno dobro osječam.
Neda mi se dokazivat slapovima!!! riječi u moj prav i moju istinu,uvijek me zaboli lulek, osim ako je to na nivoju normalnog, to znaći bez "pucanja".

U stvari, Truly je inspiracija za ovaj tekst - sinoć nisam mogla vjerovati da itko, osobito on, kojeg nisam etiketirala kao "glupana", nego kao "pomaknutog", ozbiljno shvatiti onu zajebanciju o Bloškom tribunalu i sankcijama. Koji sam pak nalaprdala smijući se preblesavoj - kak joj je ono nick, ja je uvijek zovem "drončika", po engleskom "drone", pčela radilica, uporna zunzarača - o bontonističkom pristupu blogeraju. Moš misliti! Svi se trebamo pretrgnuti da njoj bude ugodno, a sama nikad, ali baš nikad koliko ja pamtim, nije napisala niš osim cepejanja (po meni) idiotskih TUĐIH tekstova, što je nikad nije spriječilo u bezobrazluku da drugima, npr. meni, dođe podnijeti reklamaciju što ne pišem(o) onako i o onome što bi ona htjela.

Bok, ljudstvo! Ajd, drago mi je vidjeti da nisam fulala :-))

Pašemka, gleč, ovak: mi smo ti koji jesmo (zato sinoć stavih Zappu i link na "You Are What You Is") - svi oko nas imaju izbore, ali mi sami, ruku na srce, baš i ne. Dakle, tvoja želja i frustriranost u toj želji su nešto TVOJE, a ne moje. You deal with it, darling, ako ti se hoće. A ja ću dilati onako kako se meni hoće.

Pam, hvala. Eto vidiš, ti si potvrda da je komunikacija moguća i kad postoje praktički nepremostive razlike. Između tebe i mene postoje, ali ima i spojeva. Možda je zaista glitch u načinu, više nego u sadržaju? Ako se ljutimo i poput razmažene deriščadi zahtijevamo da način bude samo naš i ničiji više, sve što nastane je buka i bijes.

Darling, ti meni jesi darling. Ne smetaš mi, ja tebi ne smetam, povremeno se nasmijemo jedna drugoj... Zar to nije super? :-))

Bis, ovdašnja ekipa vjerojatno ne zna da se ti i ja znamo i osobno i da smo provele dane i dane zajedno. Pa zar to nije divno???

najviše mi se sviđa vježbanje komunikacije
to je mnogima vrlo potrebno

hvala vega,lijepo si to srocila i to je ok, volim ja u masama probuditi osmjeh a bogmec koji puta i bjes hehe...
aaaaaaaaaaaa ljudi smo...

Znaju,znaju znaju Vega, ja to ni ne krijem, zašto i bi ,blože mili pa nije to zločin!!!
Ne znaju da si bila kod mene upravu na dan smrti moje mame, ne znaju možda ono što ja znam o tebi(ono nešto malo da se razumijemo, ipak bile smo malo skupa)da si topla osoba , i da te kao virtualno osobo ne znam:-))))))))))

allo vega
wikipedia nema prevod o kome ti mislis
pa ako moze mali prevod za nas nestasne ;))))

a da, ali je nekim ljudima TO prepreka da komuniciraju samnom, a mene boli me lulek.
Svak sam po sebi sudi.

Pretpostavljaš frustriranost.
Nema to veze s tim- nego si ti meni komplicirana kao osoba, pa mi tvoje društvo nije prvi izbor, kao ni tebi moje.
Na dugačijim bazama gradimo svoje svjetonazore (i od tuda ide kompliciranost)- i to nije loše, nego je drugačije.
Kao ulje i voda.
Ima dosta TVOGA u MOME odnosu prema našem međuodnosu.
A odgovornost se dijeli- uvijek, a raditi naravno možemo samo na sebi, osim ako se ne pretpostavlja da smo gotovi ljudi.
Teško biti drugim ljudima mjera, znam da nije lako i da to odgovorno radiš, ne sumnjajući u mjeru.

Puno subjektivne emotivnosti ima u toj tvojoj objektivnoj mjeri.
Bitno je kako to TEBI funkcionira i koliko si ti u njoj sretna. Isto kao i meni MOJA.

I to je to. :-)

Perce, i meni je to potrebno: moje komunikacijske situacije iz tzv. RL su vrlo ograničenog raspona i vrlo hijerarhijski određene, iako ja tu hijerarhiju nisam birala, ali heba, zahvaljujući njoj zarađujem za život; ili kupujem namirnice. Rijetko, vrlo rijetko, one su potpuno neutilitarne, čisto stvar dobre volje i simpatije. A OVDJE su UVIJEK takve: stvar dobre volje. I simpatije. Ili antipatije. Uz BITNU razliku: ovdje su UVIJEK potpuno bezopasne.

Ma zašto ne!... Postoje stvari koje se mogu osporavati..kao i one koje valja realno uvažiti. Što se tiče tvojih tema...ja tu nemam kaj (većinom) osporavati...čak mi se i najčešće sviđa stil kojim to donosiš. A kaj se mene osobno tiče...nije mi od presudnog značaja na silu i pošto-poto kontrolirati tvoje mišljenje o meni..kao osobi. Kao što ni tebi nije bloška misija izorganizirati SVIMA njihov vlastiti dojam o tebi. ... I to je ..po meni..prihvatljiva komunikacija ...ma i općenito..ne samo na blogu.

*hebGa

ne može to tek tako, pa tko je vidio da stvar završi na komunikaciji.
Stvar treba istjerati na čistac.

sutra ispočetka

Bis, gledaj, ti i ja smo našle jednu dodirnu točku i pretvorile je u uporište. Razlike smo zanemarile, jer je uporište bilo bitnije.

A to ljudi tako prečesto zaboravljaju... Mnogi ovdašnji meni ne izgledaju kao ljudi s kojima bih išta voljela podijeliti osim nekoliko trenutaka dokolice, ali to ne znači da si u nekim situacijama, u nekim uporištima, ne bismo mogli biti i važni, i dragi, i presudni...

Mislim da ne bismo trebali tako uporno previđati taj silni ljudski potencijal koji se ovamo slijeva svakodnevno. I zapravo, uvijek u dobroj volji.

dok god to ne bude "moj" čistac

Sancha, pliz navedi točan dio koji treba točan prijevod.

Pašemka, mislim da se dovoljno dobro razumijemo i bez cjepidlačenja. A i nismo svaki dan iste - jednom imamo razumijevanja, drugi put ne, jednom nam se da, drugi put ne... I OVDJE tako možemo. Drugdje... hm. Postoje raznorazni obziri, raznorazne prisile.

Međutim, mislim da treba naglasiti ovo: OVDJE nitko ne očekuje promjenu svjetonazora. Iako se svjetonazori svakodnevno napadaju, pa i obezvrjeđuju. Ali NE zato da bismo obezvrijedili osobe koje ih žive, nego da bismo opravdali svoje; ili naučili nove. Drugačije.

I to je KORISNO.

Slažem se u potpunosti :-)
(si vidla :-), kako seka uči))

Krelec, ne upadaj mi u riječ! ;-))

..vega, dron ti je, znam, cjepidlačim, sušta suprotnost pčeli radilici, trut je to i ljenjivac, čak niti poput onog tvog neki dan, njega moraju drugi hraniti..
..služi, onaj kojem padne kašika u med, tek da pobrusi maticu, jedan jedini iz čitave ekipe, svi ostali uživaju u slasti i masti đab-đabe, do jeseni..., a onda najebu..
..noga u dupe i van iz košnice..
..ćemeran kraj za sve njih, jebaće..

Hvala, diko, ova definicija joj još i bolje paše :-))

Kao što ni tebi nije bloška misija izorganizirati SVIMA njihov vlastiti dojam o tebi. ... I to je ..po meni..prihvatljiva komunikacija ...

E, viš, Pam, zahvaljujući ovakvim uvidima, bez obzira na sva neslaganja i razlike, ti uvijek imaš moje uvažavanje :-))

Pa..zahvaljujem...uvažavanje je obostrano! I dalje se radujem tvojim zapisima u kojima ću si pronaći nešto zanimljivo:)