Ručkić krčkić

Pričamo sinoć boža i ja o tome zakaj smo mi, Iskričarke, tak zapraf odbojne, ili - blaže rečeno - oprezne prema ovdašnjoj muškadiji; koja je, pak, puno otvorenija, više se druži, više se zabavlja, manje mozga u svakom slučaju.

Paaaaa, kaj se mene osobno tiče, glečte vak: u zadnjih nekoliko godina imala sam dva bliska susreta sa smrću - majčinom, i mogućnošću da sama imam metastazirani rak. I sad, tko živ - tko mrtav, poslije toga više cijenim svoje vrijeme. Ako ga već treba tratiti (a treba, i to je dio života), onda ga radije tratim sama, po svojoj volji, nego da dopustim da mi ga netko drugi trati. I zato mi se uopće ne da započinjati neku priču koja nije pregledna od samog početka: nemam ja ni volje, ni vremena istraživati jesi li ti uistinu onaj i onakav kakvim se predstavljaš; nemam ni vremena, a još manje volje, provesti više od sat vremena s nekim od koga mi se zijeva i gleda na sat. Niti imam bilo volje, bilo vremena, ulaziti u neku ulogu koju mi je netko unaprijed odredio, došavši ovamo prepun želja i nadanja - ja sam to već prošla. I prošlo me.

Drugi je razlog, rekla bih, u nesukladnosti tih želja i nadanja s kojima ovamo dolaze muškarci, odnosno žene. Koliko sam uspjela pobrojati, muška motivacija je prvenstveno zabava, koja uključuje i seksualni avanturizam, s time da je kod nekih svedena ISKLJUČIVO na seksualni avanturizam, a kod nekih otvorena za sve opcije, pa i neku trajniju vezu u konačnici, bila ona ljubavna ili prijateljska; zatim traženje nekog stalnijeg odnosa, koji je vrlo često PARALELAN s nekim već postojećim - dakle, traženje ljubavnice; pa onda ono kaj ja zovem "emocionalna masturbacija", ilitiga, oni bi malo zavodili, fali im toga u životu, u kojem zapraf imaju sve i niš ne bi ni mijenjali, a kamoli izgubili - to su oni koji zakažu spoj i nikad se ne pojave, ili kronično "žive negdje daleko"; i na kraju, ego-bilderi, neki muškići zgaženi ženama, životom, okolnostima, tzv. podbacitelji, kojima anonimnost digitalnog svijeta daje vjetar u slabašna krila.

Kod žena mislim da ovu rang listu možemo obrnuti, uz dodatak da golema većina želi LJUBAV; i da velika većina čak i nije jako izbirljiva (unatoč bloškim i/ili profilnim deklaracijama) u pogledu forme i manifestacija te LJUBAVI. I mislim da možemo reći da su žene, sve u svemu, ipak iskrenije: većina zaista želi neki full-contact, većina je zaista onoliko slobodna koliko i kaže, a slagat ćemo za poneku kilicu, godinicu, boricu ili socio-ekonomsku razinu.

Treći je razlog što nas je iskustvo iz reale ipak podučilo nečemu kontradiktornom internetskom upoznavanju: prava roba plane još i prije nego što se pojavi na tržištu. Ti vrapca, sjećam se kad se razvodila moja prijateljica, koja je jagma nastala za njenim mužem, koji čak još uvijek nije ni bio bivši, samo se preselio u svoj momački stan: te koja će mu kuhati, te koja će prati i peglati, te koja će ga tješiti... Ono, besramno, žene koje su joj inače frendice, čak i bez pitanja "Jesi li ti sigurna da ga više nećeš?"! Taj se stigao prošetati špicom maksimalno deset puta i već je bio bezec. I nije se ni sjetio da postoji nekakvo internetsko dejtanje.

I kad sve to skupa zbrojimo i tome pridodamo nesputanu izravnost, sirovost i vulgarnost internetske komunikacije, kao i njenu totalnu nerealnost (mislim, a zašto bi mene palilo to što neki tip drka zamišljajući neku ženu koja definitivno nisam JA, jer o meni ne zna ama baš ništa, ili se oslanja na dvije-tri fotografije dorađene svojim žudnjama?), a onda i zajebancije patoloških tipova, a la ova koju nam Anerak opisuje od jučer, pa drage moje, dragi moji, ajde me uvjerite da se trebamo ponašati otvorenije, toplije, izravnije i nesputanije nego što se ponašamo! Ajde: da čujem argumente.

A što je najgore, ni u RL se više nemam volje ponašati drugačije nego ovdje: kad mi neki tip slatkorječivo uputi možda sasvim spontan kompliment, prva mi je asocijacija "Aha, da, ali i ti u glavi imaš iste one bedastoće koje mi se na Iskrici ne da ni pročitati...".

Patologije bujaju u tome. Vjerujem da je takvima, kojima se da 2 tjedna zavoditi neku ženu samo zato da vide koliko daleko mogu ići, a osobito ako su pride i same žene, zaista GUŠT pročitati da su nam pokvarile gušt; da su nas obeshrabrile u avanturizmu. Jer, takve nisu sposobne ni za što drugo, ni za avanturizam, ni za druženje, ni za prijateljstvo, a kamoli za ljubav; duboko sam uvjerena da su i u seksu frigidne. To su, zapravo, ženski silovatelji. I muški. Samo kaj su prevelike kukavice za izravno, fizičko nasilje (Hvala blogu! I neka su: taj kukavičluk psihijatrija ubraja u tzv. "zrele kompenzacije".).

S druge strane, fascinira me tračerski potencijal ovako malog sajta: otkud sad sumnja pada na mene, koja fakat u životu imam preveč važnijih preokupacija nego što je cimanje neke meni sasvim periferno poznate blogerice? U 7 godina staža na Iskrici, samo sam jednom imala muški lik i samo sam tri (3) osobe navlačila njime, i to ukupno tri ili četiri dana, svakog od tih dana po maksimalno pola sata vremena. I jebga, nasjele su! Jesu. Do daske. Fakat je jedna htjela djecu sa mnom.

Vjerojatno ne zato jer sam ja tako zavodljiva u muškom liku, nego zato jer je ona tako ŽELJNA muškarca nepodudarnog gornjim opisima.

I sad bih ja najradije napisala "ali to nije moj problem"; međutim, jest. A problem je i ovdašnjim muškarcima.

Haug. Idem ispeći janjeće kotlete.

E da, zaboravih: imala sam još jedan muški lik. Ali taj je bio homić. I nije zajebavao homiće en general, nego samo JEDNOG latentnog homića.

..tako nekako :)
dosadi brate mili sve..pa i muški

Kako kome, sleep. Iskrica opstaje baš zato jer se uvijek nađe bar netko kome sve to skup nije tak jako dosadno; i jer još uvijek ima nas, kojima to jest dosadno, ali onak, udobno dosadnjikavo, ko TV reklame.

Mene,vrlo često za pobijanje nekig tvojih navoda i pisanog teksta spriječava jedino nedostatak volje (ovdje sam za razonodu i rasterećenje)i tvoje apsolutno ignoriranje mene kao osobe,pa mi ispod casti ...Pa ipak,fućkaj čast i sve te prazne priče,vrijeme teće ,leti a ja uvijek mislim zasto s Vegom nemogu komunicirati kad mi bas ono ,po ćefu...sad i ovdje javno ,ću reći neću ti više prđekati po tvom prostoru .)nikad u zivotu mi ne bi ni palo na pamet cimati žensku blogericu glumeći muški spol ,ne zato sto sam ja dobra bla truć ili što ja znam ,već jednostavno što znam da to mogu ,da sam to uvijek moglu i uvijek cu moci,kao što i ti znaš za sebe .Ti tu nadmoć odlično osjećaš ,pa čemu potvrda???Ti si to napravila u reali sto mi daje za pravo reći da nosiš pored osobitog intelekta ,elokventnosti i posebnog dara za pisanu riječ i malu klicu zloće :)i objesti , ja bi ti to oboje rado amputirala ,mislim koji ce ti k to :)),nije se razvilo (bar ne u onom obimu kao kod nekih ovdje prisutnih ),samo ti smeta u kretanju,i ne stoji ti....Neću se odreći tvojih živinca nikad.Eto.

Ajoj, Anima, ček, htjela sam ti lijepo i po redu odgovoriti, ali nemrem, moram prvo otvoriti komentar u novom prozoru.

"Mene,vrlo često za pobijanje nekig tvojih navoda i pisanog teksta spriječava jedino nedostatak volje (ovdje sam za razonodu i rasterećenje)"

OK. Ja u tome ne vidim problem. Tvoja volja ili njen manjak, tvoja stvar. Ja se fakat ne osjećam prikraćenom. U stvari, sad kad si mi ovo napisala, čudim se da zapise uopće čitaš kad te (iščitavam obratno od zagrade) ne razonođuju i opterećuju, a nisi zato to.

"i tvoje apsolutno ignoriranje mene kao osobe,pa mi ispod casti ..."

A jebga sad, kao da je ignoriranje neprijateljski akt! Da sam u tvojim zapisima zapazila nešto što želim komentirati, komentirala bih, i to onako kako bi mi se htjelo, s odobravanjem ili bez njega. Nisam, i kaj sad? Pa ne pišeš valjda za mene?

U stvari, sad sam se sjetila, jednom si mi na pvt prigovorila da te držim u ignorici, a ja stvarno nisam znala ni da te držim ondje, ni zašto, pa sam te pustila van; i onda sam malo obratila pozornost. Bio je jedan krasan zapis o tome kako si mislila da ti je dragi umro, a ti trudna, a on ipak preživio, ali ranjen, pa si ga njegovala... I taj sam tekst pohvalila. Eto, viš, ne ignoriram uvijek :-))

A NIKAD ne ignoriram osobu - vrlo je malo OSOBA koje ovdje poznajem kao takve; većina ste mi bloški likovi.

nikad u zivotu mi ne bi ni palo na pamet cimati žensku blogericu glumeći muški spol ,ne zato sto sam ja dobra bla truć ili što ja znam ,već jednostavno što znam da to mogu ,da sam to uvijek moglu i uvijek cu moci,kao što i ti znaš za sebe .Ti tu nadmoć odlično osjećaš ,pa čemu potvrda???

Otkud ti znaš što ja znam? Evo, nisam znala da mogu, ispalo je da mogu, bio mi ćef i nije mi žao što jesam. Nikoga od uključenih u spaćku nisam osramotila niti dovela u neugodnu situaciju ikakve vrste.

Ti si to napravila u reali sto mi daje za pravo reći da nosiš pored osobitog intelekta ,elokventnosti i posebnog dara za pisanu riječ i malu klicu zloće :)i objesti , ja bi ti to oboje rado amputirala ,mislim koji ce ti k to :)),nije se razvilo (bar ne u onom obimu kao kod nekih ovdje prisutnih ),samo ti smeta u kretanju,i ne stoji ti....

Ne, to sam napravila u virtuali - ovdje. Napismeno. Iskreno, pojma nemam kak bih to drukčije izvela, sumnjam da bih se mogla zamaskirati u muškarca.

Tebi daje za pravo nešto reći samo i jedino i isključivo činjenica da sam ja tu činjenicu JAVNO OBZNANILA, jer je javna riječ otvorena i prema javnoj kritici.

Međutim, nemaš pravo ni na kakve amputacije mojih izbora ili značajki, onakvih kakvima ih doživljavaš. Ako ti smetaju, to je tvoj problem, a ne moj. Ako pak i jesu moj problem, na meni je da zatražim pomoć ili savjet, a ne na tebi da ga nudiš. Jer, kao što si i sama zaključila, tak prisne si nismo.

Evo, hrpa pozornosti, valjda će ju malo namiriti, bar za neko vrijeme. Ajd da sad konačno polovim konce tko je kome drmnuo lozinke i tko je kome upadao u profile, prepiske i tsl.