Čarobni brijeg

Kad glasovi zamru
istinskih orfeja,
u kojem me kutu svijeta
sumnja neće naći:
jesam li ili nisam?

U kriptu zakračunate misli
okrvavljene, izderane
prste pružaju
kroz rešetke
do dana.

I znoj i krv i suze
obećane,
po stazama magli
kroče,
pusto je, sinje,
izranjavano more moje.

Morfeja mi zovi, rano,
pijesak što djeci noću
u oči baca,
i san.

Odlažem barjak
u jarak pun krvi
naivnih poeta
i zarivam mač u kam.

Laku noć.
Laku.
Noć.

laku noć
al ti si to puno ljepše

:-))

Uhhhh.... teška noć...