stakleni pogled kroz...
kad te jednom pogodi
kad neznas zasto
kad te sve stisne
svakim udisajem sve vise boli
pokusavas rijeci izgovoriti
ne postoje,izvjetrile,nestale
toliko ih ima unutra
toliko opipljive dok se tijelo grci i steze
lomi ga i odvaja
razdvaja da poklekne
samo malo...
malo...
nitko ne vidi...
odustati...
hrabrost ili oklijevanje...
zaborav...
prepustiti se...
samo da nestane...
10.03.2014. u 18:04 | Prijavi nepoćudni blog