Ručkić krčkić

Već mi jedno 6 puta nije prošao zapis, a taj je bio repriza jednog ranijeg zapisa u kojem sam rekla sve što i sad mislim, a mislim da se ljute oni kojima ne podržavamo sliku koju žele imati o sebi, kako u vlastitim, tako i u tuđim očima; i o tome kak točno moš skužiti tko nešto NIJE po onome što ga ljuti; iako nemreš točno skužiti što JEST - a to otvara mogućnost da je bolji/a nego što misli da jest, ili nego što drugi misle.

No, nema veze, mi ovdje tak i tak stalno ponavljamo jedno te isto, i - začudo! - nikad nam ne dosadi. Do ove bloške apstinencije nekak sam podrazumijevala da sam malo, hm... - finija nego što jesam: točnije, da me nešto poput Big Brothera nikad ne bi moglo privući. E pa, nisam. Finija.

Jer, ovo je Brother, the Big, ali bez slike i tona. Blogu fala! Da vas moram gledati i slušati, mislim da ipak ne bih, jock, ne bih to mogla, kao što ne mogu ni televizijskog BB-a. Ali ovako, napismeno, iako nerijetko nepismeno, ne samo što mogu i želim pratiti, nego volim i sudjelovati!

Iako su prostakluk, spletke, prljave igre, opanjkavanja, otimačine ljubavnika i ljubavnica i špijanje glavne atrakcije ovakvih programa. Hebga, očito ima nešto u ljudskom biću što ga vodi prema blogićiću... Međutim, kao i u TV BB-u, tak i ovdje sami određujemo do koje mjere ćemo se upustiti i prepustiti, koliko sebe ćemo namjerno pokazati, a namjerno zakukuljiti; s druge strane, samim dolaskom na blog pristajemo na cijeli ovaj reality, takav kakav jest. I kakav ispadne, s obzirom na sudionike. Ne možemo zanijekati TU vrst radoznalosti i užitak u TAKVOM sudjelovanju.

Kad bih mislila da bi me primili u TV BB, možda bih se prijavila, za dobre nofce. "Možda" je ključna riječ, jer nisam sigurna koliko daleko bih mogla ići da zabavim publiku i navedem sponzore da me nagrade. Ajd, recimo da me prime i da sudjelujem: što mislite, bih li bila onakva kakva jesam u kompletu, ili onakva kakva jesam kad se borim za nagradu u emisiji koja nagrađuje najgore oblike ljudskog ponašanja?

I bi li uopće ikoga zanimalo kakva ja jesam izvan tog konteksta?

Vjerojatno nekoga bi. Kao i ovdje. Međutim, kao i Big Brotherovci, tako i mi ovdašnji imamo izbor nekome dopustiti ili uskratiti pristup svojoj kompletnijoj i kompleksnijoj osobnosti. Nitko nema nekakvo difoltno pravo da nas naziva, bilo za dana, bilo iza ponoći (seksualni bogec me JEST zvao u to doba, ali se nisam javila, jer isključim zvono kad mi se više ne komunicira, a znam da je to bio on jer je boža imala zabilježen taj isti broj i javila mu se), da od nas traži promjenu karaktera (žalim, ako se nekome ne sviđa naša osobnost, bilo parcijalna, bilo kompletnija, nema zakona koji bi nas prisilio na lobotomiju, ali ima zakona koji zabranjuje da nas zbog toga uznemiravaju), a mislim da se nitko nema prava niti ozbiljno ljutiti zbog toga, jer, blože moj, nemreš svakome biti zanimljiv ili po volji...

Dok zla krv ostaje na blogu, sve 5, svi imamo podjednake izbore, a ultimativni je onaj iksić gore desno. Kad zla krv poteče izvan bloga, eeeeee, onda nemamo svi iste izbore, jer ne raspolažemo svi jednakim brojem informacija, niti smo svi spremni uložiti podjednak trud i vrijeme, niti smo podjednako umreženi, niti postoji neki vrli Admin/Producent koji će ograničiti svinjarije. Zato ponavljam: ja iz virtuale nikad nisam izašla, osim s onima koji su htjeli istupiti izvan monitora - nikad nisam nazvala nekoga tko mi sam(a) nije dao broj, nikad se nisam nepozvana pojavila u nekom društvu, nikad nisam kontaktirala prijatelje ili poslodavce ljudi iz virtuale i opanjkavala im virtualce, ili obratno, u virtuali opanjkavala te nevirtualce. Međutim, sve to sam doživjela zahvaljujući našem blogeku, a dobar dio takvih akcija potječe upravo od onih koji se zaklinju u neovisnost o virtuali, u neki bogat i ispunjen život izvan nje, ili pak u krajnju korektnost svojeg virtualnog i inog življenja.

A svejedno sam tu. Opreznija, zatvorenija i da, BEZOBRAZNIJA nego prije. Jer nisam finija od toga. Nitko od nas nije. Očito.

Nekima je duži put od riti do glave,pa sporije kopčaju...
Horny ©

Ah, evo, našla link na onaj stari tekst - vele admini da kad kopiram s bloga u Word, a onda opet na blog to ne prolazi. A jebga!

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=17749&log=426904

dobar.