Sve i ništa

Nikad nije puno nekih ugodnih sjećanja.
Kao što nikada nisi ni pitala za cijenu istih.
Slijedom toga, tipkaš mi SMS, na tramvajskom stajalištu,
Otrovno žmirkajući prema ozeblom suncu.
Očekujući poznate korake odgovora koje ćeš
Ugledati za par trenutaka.
Mirno, znajući da sam u blizini.
Poznati šapat spustit će ti se na leđa.
Lica u ogledalu oborit će pogled i ne baš nježnim zvukom uzdahnuti.
Udišem sa tvog ramena miris
Bestidnog i otrovnog osmijeha noći koje dolaze.
Iz boli je želja nastala.
Ljubav je ostala razapeta na mjestu gdje je mutan tok
Razuma i potrebe,
Razdvojio gole i otužne obale jednog otoka na dva dijela.
Kroz prste, poput pijeska, slijevaju se, oštrih krajeva,
U kristal pretvorene slike.
Uživaš igrajući se krunom u čijim odsjajima, na nervoznom svjetlu,
Galopira zaglušujuća bol.
Urušavaju se opravdanja i isprike, grubo nas istina
Drži pritisnute o zid.
Staloženo podsjećajući na ugodan dodir opomene.
Uživaš u dodijeljenoj ulozi...publika je uvijek ista.
Želiš, nadaš, očekuješ...mržnju mojih dodira.
Želiš na trbuhu poljupce opojnog mirisa moći.
I vatreni ples ludila pobjede na granici svijesti,
Gdje plašljivo mi na ramena spuštaš
Odmor od same sebe.
Stidljiva smo djeca u beskraju.
Nevinih i praiskonskih misli, boja, zvukova...
Koje nas naivno lažu da nešto sveto nam treba,
Kao savršena premosnica jaza između dva svijeta.
Nečujno, bol se u tup i konstantan pravac pretvorila.
Na putu prema bezdanu ispunjenu
Kricima duša slomljenih snova i lica
Izbrazdanih glinenim borama.
Praznina je ugušila toplinu u očima.
Nestaješ u sigurnosti mnoštva ljudi
Sa sjajnim, kamenim maskama...
Još jednom odabireš lažnu stvarnost.
Sigurnu u nespretnim rukama sadašnjosti.
Hladnu i nedorečenu.

nešto staro, nešto sveto, nešto novo i nešto nevino - vrebaju entropiju :)

Mmmm....jako, jako dobro...

Da bi reč rekel....