Ručkić krčkić

Čituckam ovo dolje o zaljubljivanju, srce vako-nako, i mislim si, svi to pišu po sjećanju ili nekom teoretskom uvjerenju: ne stječem dojam da je itko zaljubljen. Nisam ni ja. Doduše, tu i tamo mi se učini da jesam, ali ako si dam fore tjedan-dva, ispadne da nisam, da sam se zaželjela zaljubljivanja, ili da mi je netko jako seksi, ili da mi je dosadno, ili da bih rado promijenila neke praktikalije u svojem životu, a za to nemam love, snage, upornosti ili ideja... Pa me prođe. Samo tako. Bespatnički.

I tak, rezuckajući svašta za ručak (dinstani kupus zapečen u pećnici s polpetima), prostruji mi glavom "Voljela bih da me netko voli onako kako ja volim sebe". I malo se trgnem od toga. Štoviše, porezala sam se, po desnom kažiprstu, vraški neugodno kad sjeckaš luk!

Hm. Svašta je začudno u toj pomisli. Prije svega, viš, ranije sam razmišljala o tome kako bih JA htjela voljeti, a ne kako bih htjela da drugi voli mene... Ali, čini mi se, uvijek sam htjela da me voli onako kako ja volim samu sebe.

A to je stroga vrst ljubavi. Baš namćorasta! Jer, ja uvijek želim biti bolja nego što jesam, uvijek bih nešto u sebi popravljala i ispravljala, i taman kad svladam neku svoju prepreku, bila to neka predrasuda, vještina, komadić spoznaje, eeeee, odmah ja sebi nađem novu slijepu točku, pa udri! I zaista, najviše sam voljela dvojicu koji su me voljeli na takav način: kritički; zahtjevno; neumoljivo. I što jest - jest: narasla sam uz njih. Odrasla. Sazrela. Možda i prezrela.

A sad bih ih lijepo sterala u p. materinu.

Dakle, više ne bih tako. Ono sam pomislila iz navike. Ne znam ni sama kako bih, jer ne znam sve o ljubavi, ne znam sve o sebi, i premda mi je sad tako normalno reći "Darling, what you see is what you get", doista nonšalantno i potpuno uvjerena da se ne kanim mijenjati zbog drugih, osim u malecnim pomacima, tipa ajde, evo tebi daljinski, ili OK, danas ti kuham kao tvoja mama, nekakve dubinske zahvate u svoju osobnost DRUGOME ne bih dozvolila: Nisam ti dovoljno dobra? Produži dalje! Svejedno, ja se mijenjam. Sama od sebe. I zbog sebe.

I zbog te navike da sebe sagledavam tako kritički, neblagonaklono (Mislite da sam okrutna prema VAMA? Ma, prema vama sam mica-macica!), racionalno, pa i pesimistički, mislim da sad od DRUGOGA trebam sasvim drugačiju vrst ljubavi: protutežu ovoj mojoj. Onakvu kakvu ja sama očito mogu dati, jer jesam, onim namćorima više nego samoj sebi: blagonaklonu; nasmijanu; strpljivu; pa i šlampavu; onak, neku koja uopće nema potrebu težiti savršenstvu.

A dok se ne zaljubim u nekog takvog, pokušavam samu sebe tako zavoljeti. Hm, nije vam to lako, znate? To vam je kao u onoj epizodi Seinfelda kad je S. odlučio dokazati da može plakati; a kad je dopustio plaču da se pojavi, navrle su sve moguće emocije koje ima, a ne voli pokazivati. Tak vam je to i meni. Nedavno sam se zamalo zaljubila. Ajme užasa! Ta strepnja, ta ljubomora, ta neizvjesnost, ta neutaživa potreba da me se stalno uvjerava da bu sve dobro bilo...! Nemrem ja više tako. To je za mlade. Ja bih se zaljubila u snu. Ili pod hipnozom. Pod anestezijom. Bezbolno.

Teško je to... I to su ti bedemi, koje neki priznaju, a neki ne. Ja ih jasno vidim, a jasno vidim i da se preko njih može. Svejedno, ne pomaže. To je ono što sam o ljubavi naučila od djetinjstva pa nadalje, i jebga, nisam imala sreće da me demantiraju, da mi pokažu prečace i tajne prolaze, ne, ja sam uvijek morala preko bedema, naslijepo i najstrmijim putom.

Sad sam za to već zaista preumorna. Sad mi je lakše uopće se ne zaljubljivati nego se s nekim naslijepo dovikivati preko zida, u nadi da će ga ON znati prijeći; a da se ja sama pentram, ma ajte, molim vas, ne dolazi u obzir!

Hm. Ali, kajaznam, nikad zapraf nisam gledala ima li nekoga na mojoj strani... Možda ima.

Ima vega, doći će koji će te zavoljeti veselo.. Samo prvo to moraš probati sama.. možda da si zamisliš da jašeš konja , onako veselo, bezbrižno.. možda ta vizualizacija pomogne ostvarenju takve ljubavi..
;-)

Sam legni i opusti se :)

Caffedolce, to sam isprobala s hrpom love u madracu, ali jock, ne dejstvuje.

Za to će bit vremena u grobu, Hornek.

"Ta strepnja, ta ljubomora, ta neizvjesnost, ta neutaživa potreba da me se stalno uvjerava da bu sve dobro bilo...!"

kaj ja znam..možda mi upraf to treba da vrtim pedale dalje

Ufff, ja to ne volim! Ali da sam onda kreativna - jesam. Ali TAKVU SEBE ne volim.

OK, spoznaja br. 1: voljeti i sebe cendravu. Pokušat ću!

(Nego, kaj je mai propala ševa? Uuuuu, majketi! A ja od sinoć jedva hodam...)

Oke,onda budi Ti gore :)

Ne volim ti ja stalno u istom položaju, Hornek.

uvijek uzmi ono pozitivno
KREATIVNOST

viš, da i tebi to treba da bi vrtila pedale dalje

Bumo skakali kak gumeni zecovi :)

Ane, kreativnost me furala prvih pola stoljeća života; i sad je trebam, mislim da ne bih mogla bez nje, ali mi je dovoljno npr. skuhati kreativni ručak ili malo netipično obraditi neko gradivo na poslu. Mislim da me sad fura UDOBNOST. Bez zeke! Puno je toga čega se mogu odreći, ali bez udobnosti, za mene život jednostavno nema smisla.

Hornek, u ožujku zecovi polude. Zato te ne doživljam zaozbač.

A kava,sok,čaj????

dobro je kad možeš kombinirati udobnost i kreativnost. ja pokušavam tako.

Eh, sorry, ručkić se odkrčkić pa sam ga morala ponjupić. I pasonji dati isto, oboje smo uzimali repete. Ali, ostat će i za sutra :-))

Umjetnost i udobnost, to već ne ide... Ali neka obuzdana kreativnost, to da. Kad imaš aspiracija stvarati umjetnost, onda umjetnički moraš živjeti, moraš sve naživo, bez anestezije. Izdržala sam to nekoliko godina i mislim da sam uspjela stvoriti umjetnost, ali jebiga, da sam tako nastavila, ode mast upropast, dobrano bih si razjebala sve druge aspekte života. A ovdje se od toga nemre živjeti. I tak. Udobnost i kreativnost. Malograđanski, ali frigaj ga, da život ima reprize, zapravo - sezone - jednu bih garant posvetila umjetnosti. Sve epizode!

vego, odmaram od sinoć...do 2 ure sam landrala i plesala...danas je odmor, no večeras...sutra...hm...ne bih ti ovo pisala al vidim da si znatiželjna, opet...jbt pa kad ćete prestat brojat te moje orgazme? ja to više ne činim trust me! i više ne pišem tu na blogu za čitateljstvo iskrice od neki dan...niste mi potaman, pače...muka mi je od vas! uglavnom, prosječni prosjek ispodprosjeka!

iako je i noćas jedno mušo spavalo u mom krevetu..ha ha..što volim to što volim...bit nadmoćna nad vama ženama koje vapite...a ja se sam tak poigravam...sobom...ha ha...ajde nek mi neka kaže kad je zadnji put imala frenda u svom krevetu (stanu)? nemrete vi to...to je za vas javna sablazan...zato ja i imam tolke muške prijatelje a žene su zakurac!

Nemam običaj spavati sa frendovima,rađe s muškarcem...nekako mi je to prirodnije,
i pomalo da budem budna uz njega...

tak je bibo, prirodnije...no nema ništa neprirodno nit u prijateljima koji ti dođu u goste i prespavaju....u istom gradu, drugom gradu...do druge planete još nismo došli. nakon druženja, nakon razgovora...ja ne pitah kad je tko spavao s prijateljima (to nažalost mnogi čine kad spavaju s muškarcem kao da spavaju s priajteljima) ja ne spavam s prijateljima...oni su gosti u mom krevetu (stanu) ili ja njihovom. a svoj krevet isključivo dijelim sa svojim muškarcem...naime, moj krevet je francuski krevet taman za dvoje! a prijatelje smještam na dvosjed, u drugoj sobi...česti su mi gosti...kao i ja njima...no, kao što rekoh običnom puku to je sablazan....a žao mi je da i ti zaviruješ u moj krevet ko i vega?

Ovakvu samo reklamu za radodajku vec dugo nisam citao.Ima li lista cekanja,za koji dan se mogu naruciti?

eto, debeli...nit ne očekivah od većine drugačije mišljenje! znaš, ima muškaraca koji cijene i poštuju ženu i nije im uopće problem biti s njom u istom prostoru (stanu) a da im ne padne na pamet bilo kaj glede sexa...jer su prijatelji i poštuju integritet osobe...bilo muške bilo ženske! nažalost, meni je jasno da smo na brdovitom balkanu i da je primitivizam (osobito onaj muški) sveprisutan. a iskrica je pravi primjer upravo toga. na svu sreću ima nas i drugačijih...ima muškaraca koji će zać i u isti krevet sa ženom, pa ako ona kaže ne, on će to poštivati! možda da odeš na dijetu pa istreniraš duh i um ak već ne tijelo?

Fala bogu nisam toliko ugrozen da spavam sa 15 godina starijom zenom.A i TI bi mogla hifne otesati malo.

Poštujem ja žene,ali samo one koje to stvarno jesu.

btw debeli,čitajuć sada našu prepisku ne bi čovjek došo do tog zaključka...osobito u onoj jednoj tvojoj izjavnoj rečenici..ha ha...što volim te dječake od četrdesetinešto godina koje odbijem...ne znaju to stoički podnijet ("Odustala si od upoznavanja ili mi se samo tako čini?")

Je to bilo prije ili poslije našeg razgovora?

Mai Ti se fakat sa svakim dopisuješ...

imaš prepisku dragi...pročitaj još jemput...tek tolko i osobito glede tvoje opaske i komentara kako ti ne bi sa ženama starijima 15 let...etc...a potom se vrati na našu prepisku i nađi porukicu gdje eksplilcitno kažeš da bi! ha ha...nemoj da te moram ja podsjećat na tu poruku? nemoj vegi ovdje trošit zrak...žena će svršit od muke i radoznalosti?

tak je horni...dokaz da da si upravo ti, jer sam se i s tobom dopisivala...istina, kad si mi se obratio pod lažnim nickom kako ne bih znala da si to ti. a ja štujem ljude koje ne poznajem i ne muljam...kultura je da odgvoorit na poruku i da pristojno razgovaraš. mene su doma barem tako učili.

Mai jesmo,dopisivali smo se,i razgovarali telefonom.I sjećam se da sam te se prepao kako si otvorena i "brza".I kako si kukala kako nemaš pravog muškarca u životu.Sve se sjećam.Prepiske ne čuvam.

Veleuvlažena pa kak to,kad ih barem Ti imaš na bacanje??? :)

debelim oš da ti ja malo osvježim pamćenje...samo jednom sentencom...tvojom? ovo kak se ti sjećaš radije nemoj...mogla bih ti to ostavit ovdje u vidu komentara...a nije zgodno javno prepisku stavljat!

Nisam znao da je to dozvoljeno?

Odmah prijava adminu slijedi :)

Ne prijeti mi se Mai,ne znaš ni tko sam ni što sam.Opasno je to za nejake žene.

ne prijetim ti debeli..samo se i ja sjećam ko ti..jedne sentence koja je glasila ovako:..hej...pišem ti o tome da bih te volio svakako upoznati.Mislim da bi to bila lijepa prilika za bolje upoznavanje.Volim karakterne i samosvjesne žene kao što si ti....e sad gdje se ta karakterna i samosvjesna žena izgubila? biće u tome da nije htjela popit kavu s tobom i nije ti više odgovarala na poruke...naprosto mi se nije dopao tvoj foto, dear! i to je sve...ajdmo tu "ljubavnu avanturu" završit ovdje na veginom blogu kad već nismo mogli svršit tamo na svojoj pvt prepisci !

Jadan ja sa nedohebanim babama :(

srećom po muškarce,i prijatelje,što Mai SPAVA sa njima u FRANCUSKOM krevetu koji je
taman za dvoje,
sad naučih,da postoje francuski kreveti i taman za jednu osobu
ne bi bilo dobro da je u njem BUDNA
Mai,uopće ne zavirujem u tvoj krevet,jer nema potrebe,ti ga uvijek ovdje sama opisuješ,ali se divim tvome
dvosjedu,za koji mislim da je praktičniji od francuskog kreveta,jer kako si nedavno
detaljno opisala,na njem ste bili vas dvoje i pesa u sredini
Ja bih izbacila francuski,i zamjenila ga dvosjedom da se ne stvara gužva u francuskom
tako bi imala 2x taman za troje
ja evo budna,jer imam francuski za jednu osobu,pa ne mogu spavati
tijesno mi....