Gotovo.

Baka je pri kraju svojeg puta.
Povremene dane nelucidnosti se jos i moglo ignorirati no vec tjednima skoro pa ne jede.
Ili jede kao vrabac kako je meni voljela govoriti u mladosti...valjda ne shvacajuci da je dida koji je imao 130 kila i u zivotu presao sve od rudnika do ljevaonice zeljeza jako visoko na ljestvici da bi me komparirala s njime...
Naocigled je pocela kopniti...oci se gase...i ruke sve cesce ispustaju casu soka ili salicu kave sto rezultira stalnim presvlacenjima i promjenama posteljine...
Mislim da je to i tetka koja vodi taj dio brige o njoj pocela shvacati te se unatoc prividnoj ljutnji ustvari iznutra raspada od tuge.
Jako su vezane.

Iako vec preko cetiri godine nije bila u javnosti (ako izuzmemo rijetke trenutke kada je nagovorimo da se osunca vani u fotelji) cesto me susjedi pitaju za nju...ne iz pristojnosti vec zbilja iz razloga sto je bila dobra zena...
Kada je ostala bez noge zbog dijabetesa nabavili smo joj i invalidska kolica no ni cuti nije htjela za njih.
Tvrdi seoski odgoj...i cudna staromodna stajalista...
Njoj su ona sramota...i nije htjela da je ljudi vide u njima.

Otkad je se ja sjecam bila je borac...
Mala, pognuta starica sijede kose koja bi svakog dana nakon sto bi dida rucao i otisao na popodnevni odmor izlazila na dvoriste i cestu te mela...
Kisa, sunce, snijeg...nebitno...maramom omotanom oko glave drzala se rituala...
Dugo mi je trebalo da shvatim sta je razlog tome...isto koliko i zasto nikada nije jela s nama za stolom...
Muskarac uvijek iznad svega.
Glupo, zadrto, dalmatinski.
Dida spava, ne ometaj ga.
Dida jede, pusti ga.
Dida je pijan...neka je...

Zalosno.

Nosila ga je i pijanog unatoc cinjenici da je bio dvostruko tezi od nje.
Presvlacila i njegovala kada su mu se zaredali mozdani udari pa je poput nje sada zavrsio u postelji...
I sve to sutke...


Cak sam i ja, balavi smrkavac bio po hijerarhiji iznad nje.
Jedi, baka je jela...gurajuci mi zadnji komad piletine...

Sada lezi u krevetu.

Sin i kcer, odrasli i zdrava.
Tri unuka.

Ali moj otac ju je zaboravio.

Jednom mjesecno napravi paradni đir gore sa svojom 30 godina mlađom ženom i vrati se bon vivant zivotu...

Ne samo zbog sukoba među nama dvojicom od prije nekoliko godina ali zbilja mi se počinje gaditi.

Bježi li od nje jer ga podsjeca na starenje?

Smrdi li moja baka njegovoj trofejnoj zeni kao sto joj je odvratan bio i papagaj kojeg je zbog toga dao ća iako je uvijek ponavljao ''moj Bobo i ja cemo zajedno biti pokopani''...

Gadi mi se.
Tako mi svega.
Gadi mi se moj vlastiti otac koji se unatoc svom dobrostojecem imovinskom stanju nije potrudio platiti joj barem tjedan dana u toplicama...

Veliki humanista...
Globetrotter koji je novim kamperom presao cijelu Francusku, Spanjolsku i Portugal...

Bas mi se gadi.

I ne...apsolutno nemam razvijenu nikakvu ljubomoru prema njemu iako su u pocetku Rijekom kruzile price da je on meni kao oteo zensku...niti mi je danas krivo sto sam izletio iz firme koju smo svi skupa stvarali...

Ne.
Neke druge vrijednosti sam poceo postovati.
I mislim da je to shvatio pa se zato vise ne podnosimo.

Prije par mjeseci mi je sarkasticno rekao ''pogledaj se gdje si svoj zivot doveo zbog te tvoje iz Osijeka''...
Popizdio je i kad je vidio BMW-a u dvoristu...budala ne shvacajuci da imam auto od samo par tisuca eura prema njegovom dvije godine starom Mercedesu B klase...
Vizualni tip...ocigledno...uskog raspona mozdane aktivnosti...

No nisam mu ostao duzan odgovora...rekao sam mu da zapamti tu recenicu i sjeti se ovog trenutka kad mu je ja mozda ponovim za 5, 10, 15 godina...

Nije mu sjelo.
Jer mislim da je svjestan svega unatoc velikom opijenoscu drugim pubertetom.

Bojim se dana kada cu postati instrument njegove karme.
No morat cu ga isfurati do kraja.
Zbog ovog trenutka i ovoga kako se sada osjecam znajuci da on lamunja okolo dok ona umire gore na katu...

Bas zato.

I neka bloga...da se mogu prisjetiti svoje uloge tog dana kada dodje.

proći će

Nemoj se zavaravati da će on nešto shvatiti ili promijeniti u svom gledanju .
Vidimo što želimo da vidimo .
Netko se mijenja , netko ne... da je htio do sada bi shvatio..i neće.
Tvoje gledanje je suprotno njegovom i ti si za mjega nebitna sitnica u toj slici..
A tvoja slika je nešto drugo... mozaik.

Sorry, ljudi (muški i ženske), postanu jako glupi kad ih uhvati druga mladost...nema tu pomoći, ali jednom će mu doći do malog mozga da će i sam ostariti i da tada vjerovatno neće u blizini biti njegove ljepotice...shvate oni to, ali kasno

Budi sretan zbog godina, koje si uspio provesti s bakom.

moja mama je već stara fest, skoro nepokretna, budem tužna i bojim se vjerojatnog života bez nje...ode moja bezuvjetna podrška i ljubav...ostajem sama...
odi gore k baki..

sorry...stari ti je gluperda....ipak..razmisli malo..koje sve pizdarije si samom sebi opravdavao zbog i u ime 'ljubavi'..ili barem onoga koja si ti mislio da zaslužuješ....pa to usporedi s tim kaj tvoj stari sebi dozvoljava ili koliko ne mari za puno bitnih stvari u ime ljubavi prema onome kaj misli da zaslužuje. I onda si odgovori na pitanje: Jesam li već karmiran?

Shvati sam odavno da je to zao covjek...egoistican...
No taj faktor - ''otac''
Ogranicavajuc...jako...u prihvacanju istine.

Baki će biti lakše piti na slamku - pretočite joj u plastičnu bočicu i unutra onu slamku sa zglobom. (Mogla bih i drugo komentirati, ali mislim da može i bez toga.)

edipov kompleks....

Neka bloga, da sve napisemo, pa bude lakse .))

potresna, životna priča...sa okusom gorčine.

Dobar tekst. Najbolji na prvih 5 stranica webloga !