'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

prije 3 godine mladoj amerikanki dijagmosticirana je teška bolest.sa 18 godina nije se predala i način preživljavanja nalazi u sportu.
bavi se trčanjem u kojem nalazi smisao. ali ima problem. od starta i tijekom utrke bolest joj ne odmaže.jer ne osjeća bol niti umor. ako znamo da je to osnova pri takvom natjecanju pravo je čudo kako mozak reagira na to.
problem nastaje pri završetku utrke.iste sekunde kad prelazi ciljnu crtu ona pada u nesvijest.!!!

naravno,takvo nešto može imati i teške posljedice zbog padova ali ona se i dalje želi baviti istim.
nekome bi to bila glupost pri kojoj radi sama protiv sebe. ali ona je sretna ali nastavlja svoju borbu.

nekako mi se čini da i mi muškarci bolujemo od nečeg sličnog.

natjecanje,utrka za nekim bliskim uvijek potiče želja da se uspije.
bez obzira na napor koji je uložen.

ali kada se stigne do cilja,padamo u nesvijest.više nije važno ono što smo uložili u sve to.cilj je postignut.

samo nam treba više vremena da dođemo k sebi.
kad shvatimo da je veza stalna borba i da nije samo jedna "utrka",prošla baba s kolačima.

poticaj koji je potreban ne ovisi samo o jednom od nas a cilj koji postižemo nije uvijek krajnji cilj.

a ljudi lijepo kažu-nije bolest sve što boli.

Link

eto, sve si rekao ovim postom

jutro :)

jutro.:)

ma da.ne moram više ništa pisati kad sam sve rekao.:))

Bravo Pel!

dobro napisano !

imam i ja svoje loše trenutke.:)

I dobre

sad kad usporedimo ovu mladu amerikanku i našu beyo...mislim, tko je tu "lud"

ova nasa beyo zeka nas sviju ovdje redom, procitah zadnje komentare pa dodje do tog zakljucka...cura pojma nema (hvala bogu da je tako ) sta se sve moze prezivjeti i uraditi u svome zivotu ....

:)

mah-mah :)

ja sam joj pročitao profil..i sve mi je jasno.

ajd,paz na se.:) mejo

joj mileni... hvala , nisi morao.. :)

znam da svaki put padneš u nesvijest..

hehe,a znaš kak je to kad krv ode na krivo mjesto.:)

ne znam... al znaš ti.:)))