Bez slike i tona...samo mašta.

..nanizali se svih ovih godina. Dogodila se prava ogrlica , a nisam ju željela . Sad ju volim , volim sve svoje boli koje su je stvarale. Bez nje bih bila prazna školjka , nesvjesna svog postojanja. To je jedna .
Druga je ljudi koje volim. Pravi biseri. I kako starim tako se niska bisera povećava. Znam , imaju oni svoje ogrlice , ali, tu su oko i moga vrata , neprocjenjivi. Divan je osjećaj što znam da su tu uz mene, što znaju da sam tu uz njih.
Možda zato ne nosim nikakav nakit , ne kupujem ga, ne gledam ga i ne trebam ga.
Ni sat ne nosim . Ne želim da vrijeme otkucava na meni. Jedino ponekad trebam kompas , jer se izgubim , ne znam na koju bih stranu ... al', ideš dalje, pratiš znakove kraj puta i dovedu te uvijek na pravu stranu.


Link

mobitel sa GPS možda da bude u duhu vremena

RI .:)) tamo gdje se ja izgubim ne pomaže GPS ...:))

a mob

ni mob...

mene zanima zašto tiho jezero krade tuđe priče
to nije lijepo

agentice...haahhaha... ti mi meni poseban biser ! :)))))

http://www.youtube.com/watch?v=gDNGXKuxR7U

http://www.youtube.com/watch?v=lxIQL-j674Y

Jedna od najuzbudljivijih stvari koje možemo uraditi je da odemo u krevet. Jer nitko nam ne može dotaći naše snove.
(E.V.Lukas)