igra igra igru igre

lutao svijetom otvorenih ociju
slusao svijet sto je govorio
govor mrznje da bi se zamijetio
rastao s njime postajuci on
zavidio tisini sto ne postoji
miru o kojem pise samo u knjizi
propitivao sebe i druge
izvlacio nadanja i stahove
osjecaj zbunjenog da mi fali nesto
zedan za sobom pokraj sebe ostao
nemir je umor,patnja ga slijedi
gladan pokraj tolike hrane stojim
gledam biram da zadovoljim
bezbroj puta slomljen ustao
molio svijetla da se ugase da ne vidim
jaci sam iznutra
vani je fasada tvoje boje
postao sam sto sam htio
sto mi je dalje preostalo
trazenje rijeci koje ishlape
nestaju da se opet ponove

iz tame sto sunce obasjava obraze
hodam ulicom lica
lica me ne vide
trenutak zapazanja nestanka
jednostavnost prolaza
ulica zablude
dio po dio otkriva se
sramezljivo...
plaho iskreno...
mom svijetu nepojmljivo...
divim se igri od postanka svijeta
gledaoc ambijenta promjena
u miru i tisini bez predrasuda
igra igra...
igru igre...