nema ga-otisao po cokolino
to sto zelis cuti
to nisam vise ja
igrom prilika
pomijesali se stapici
pali preko nasih obraza
priblizili se sudbinom
okretali kazaljke zajedno
kleli se na ljubav stalno
praznili slijepe osjecaje
na dnu ostalo samo sjecanje
lijepa vremena se brzo zaborave
gusenjem polako umire
vise se ne prepoznaje
dvoje ljudi kao stranci stoje
vide da se dalje ne moze
postaju ljuske nemoci
ljudske zalosti...
19.03.2014. u 17:53 | Prijavi nepoćudni blog