ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

IZGUBLJENI RUKOPIS

Ja sam imala hrabrosti.

Za ljubav u čekanju.
Za ljubav sa sasvim izvjesnim krajem
Možda jesam zamjenila ljubavništvo za ljubav,al ako i jesam krivo čitala u tvojim očima tu vrelu žar. neka sam pogriješila.Danas to više i nije bitno.,
Ja sam imala hrabrosti, godinama,od svih tajiti te. Tvoje ime, tvoj status, tvoje izbivanje iz moje postelje noću.Ona hladna tamo, bila ti je važnija.
I ja sam to znala. i opet imala hrabrosti reći si, nema veze. ljubav je ljubav. Ne biramo.A ipak je podsvjest onda birala. nekog tko me neće obvezati.
(Poslije su potrebe bile nešto drugačije, al jebaji ga, Znam se nositi sa svojim izborima)
I nikad si nisam dozvolila misao da smijem, željeti više.. Branila sam se od tih opasnih misli. uspješno, vjerovao ili ne.

Ali ona žena koja sam bila u tvojim rukama, u tvom oku, pod tvojim tijelom, kraj tvoga tijela...ni prije ni poslije tebe nije postojala.Epizoda u životu, kad sam točno onakva kakvu si me želio ti, kakvu sam se željela sama. Bila sam žena,. Ni prijateljica, ni majka, ni supruga.Bila sam žena.Svakim atomom svog(tvog) tijela.
Voljela sam sebe tih godina. I u ogledalu, i u rečenicama koje sam pisala. riječima koje si ti izgovarao.U odsjaju plavog u svom oku jedinom ti tragu koji nisam moga sakriti.

Možda jesam zamjenila,ljubavništvo za ljubav.(Tanka je granica čežnje)

Danas te tako rijetko viđam.Sasvim slučajno i iznenada.
I ako ti danas miješaš za ljubav,ovu moju običnu, ljudsku potrebu da želim znati kako si, smiješ li se dovoljno često da bar liči na sreću,jesi li skupio hrabrosti negdje prijeći taj korak koji od nesreće vodi u šansu za sreću.
Ja sam imala hrabrosti. I nakon tvog odlaska plakati.
O još kako sam plakala.još kako sam bila tužna.i nisam krila od sebe da mi nedostaješ, neko vrijeme poput zraka za obični udah.
Danas, u ime onog što sam bila dok smo se voljeli (ljubovali) još imam hrabrosti., i nemam stida.i ne kajem se.I nije mi žao što si bio tu.Sasvim mirna srca mogu ti se zagledati u oči.I pitati kako si?

Više ne mogu mogu naslutiti,
jer sam ipak, zaboravila rukopis tvog oka.
(by me)

lijepo,kao i uvijek.:))

Thankešen :)

Dobro jutro, ispričavam se ak smetam. može li ovdje svatko otvoriti svoj blog ili treba napisati zahtjev stranici

bitešen

E, to:
I nikad si nisam dozvolila misao da smijem, željeti više.. Branila sam se od tih opasnih misli. uspješno, vjerovao ili ne.

Ne kuže oni kako je to teško biti toliko korektan.
Divan tekst. Divan.

Nemam pojma, ja sam ovdje leteća. i od pamtivjeka, kad je svatko mogao otvoriti blog.pokušaj

Ja sada razumijem potrebu otići na pecanje. I otići ću ovaj vikend na Kupu. Nek teče voda.

e pase...šta reć....kad jednom naučiš šutjeti :)

ja razumijem potrebu ići za majstorima po stanu , i tražiti dlaku u jajetu :)

pokušavam, ali ne mogu naći upute

a ja sve pozaboravljala... imaš na naslovnoj weblog, klikni to.

pa bi trebala biti opcoija mpoj weblog..
il napiši mail adminima

Nema se više što reći.
Digla si blog s ovim danas.
Cmok!

bye pase :)

text je divan, ali iskustvo je moglo biti još bolje

like :)

Odlicna!

moglo je.
nije.
ipak je donijelo radost.

hvala meij, i mazo :)

i to je nešto
nešto, čega se uvijek rado sjetimo

Nije skupio hrabrosti...Oni koji nemaju jednom nemaju nijednom .

I još nešto... jako lijepo si opisala svoju hrabrost. :))

Iris...ne znam.. možda jednom negdje drugdje nađe boli motiv.
i želim mu hrabrost za sreću. od srca.

Ne radi se tu surp o boljem motivu, već o klasičnom nedostatku hrabrosti da se pređe ona granica sa bi - ne bi.

sasvim nebitno.
svoje sreće i nesreće biramo sami.
samo se s njima treba znati nositi.

Ti se dobro nosiš s tim... :)

nosim.
a šta ću.
nemam drugo tijelo.
ni drugu dušu.
tu sam gdje sam.
i volim se :)

lijepo