bard se žali da nema inspiracije i vapije za justinom
oprosti što se petljam. oprosti.
nisam Justine dostojna.
ali me muči boljka ista
mirim se s dušom
svojom zgusnutom dušom
da se ne raspucam
ko ona patrona od vatrometa:
pukkk!
i onda se razlete nebeski cvjetovi
pukk pukk
pršte zvijezde
pukk! pukk! pukk!
vruće strelice bolno bockaju posvuda,
iznutra stišće implozija požderane energije
ljubav rasprskana na sve strane
i tada riječi naljepše teku
najbolji versi se slažu…
eh, zar zaista mora to biti baš tako
razdiruće i bolno,
bolno
dozlaboga
i sad nam fali
fali tog žestokog jada
jer...
preostalo je samo mirno i šutljivo groblje
posuto gušljivim pepelom
težina memljive zemlje
u kojoj su razbacani oštri kristali zvjezdane prašine...
treba nam, očito, da se opet zaljubimo
žestoko
da se zaljubimo
pukk! pukkk! pukkkk!
20.03.2014. u 10:47 | Editirano: 20.03.2014. u 12:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
treba nam, očito, da se opet zaljubimo
žestoko
da se zaljubimo
pukk! pukkk! pukkkk!
buuuuuummmmm!!!!!
Autor: klasa_optimist | 20.03.2014. u 14:06 | opcije