...

haj, draga.
evo imam još jednu pričicu o internetskim
iživljavanjima blagoglagoljivih nam virtualnih
veličina.
neko vrijeme sam stavljala doslovno sve o tome na
svoj blog sad sam skinula, da ga doradim i izbacim
sve nepotrebno. da bude ljepše za čitati, ha,
ha.
naime, radi s o pjesničkim manevrima. pisala ja
pjesmuljice svoje na forumhaeru, stari sam tamo
član književnog kutka. i onda se u naše
društvo ubaci i jedan pjesnik. odličan pjesnik.
i tako mi počnemo čavrljati. javno, niš na pp.
onda se ubaci i jedna sjajna pjesnikinja s kojom
sam po ženskoj liniji, naravno, čavrljala i na
pp. i usput od nje saznala neke činjenice o vrlom
pjesniku. da se pojavljuje samo virtualno,
furajući neku zapravo besmislenu tezu da je
važna samo pjesma, a ne ime pjesnika. pri tom
zaboravljajući da ono što se napiše itekako
govori o pjesniku. za onoga tko zna dobro čitati.
jer, nije bitno jel oženit, jel star ili mlad,
gdje stanuje i kakvo mu je bilo djetinjstvo. to su
fakta. no svaki takav fakat oblikuje osobu,
njezino mišljenje i način komunikacije. dakle i
njegove riječi. a u virtuali su upravo riječi i
forma kojom se obraćaš sugovorniku pokazatelj
tvojeg karaktera. načina ophođenja, tvoj
temperamenat i kulturu razgovaranja. i, dakako,
osim same pjesme o tome kakav je tko u duši
pokazuje i javna i privatna prepiska. elem, nisam
na pp baš puno s tim likom komunicirala, osim
što je pohvalio moje pjesme i pitao me za kontakt
na fejsu. pristala sam i sfrendali smo se. on je
bio pod pseudonimom, no to me nije smetalo. ne
namjeravam s njim o ničemu doli o poeziji. koju
pišem, izvodi se javno, a sve ostalo tu uopće
nije bitno. elem, od drugih saznala da je njegova
manira pomalo čudna: već par godina se javlja na
svim mogućim sajtovima gdje ima ljubitelja
poezije, uvijek je inkognito, s namjerom da nitko
niikad ne sazna ni tko je on zapravo ni što je,
jer, ah, patetike, ovdje je bitna samo poetska
riječ. no, nije se toga držao, nego je oko sebe
skupljao čopore obožavatelja i obožavateljica
koji su mu se divili (s pravom, što s tiče
poezije!) i naravno, čisto ljudski, bili
radoznali kakva se osoba zapravo iza svega krije.
kad bi to skužio, brisao bi svoje upise, nestajao
s neta, da bi nakon mjesec-dva ponovno uskrsnuo na
nekom drugom mjestu, uvijek pažljivo
ostavljajući svoj trag da bi ga se moglo ponovno
naći. i tako par godina.
očito je tip uživaju radeći pomutnju svojim
zagonetnim nestancima i uskrsnućima, mnogi su se
javno pitali tko je i što je. moš mislit enigme.
u međugasu se i virtualno zbližio s
dragom, pametnom djevojkom, sjajnom pjesnikinjom,
nepogrešivo nanjušivši njezinu ranjivost i
nježnost. takvi uvijek iskoriste priliku. njihova
je veza očito bila strasna, no sudeći po svemu i
nju je držao kao način svoje samopromocije,
utaživši i onu glad za obožavanjem kojoj su
tako skloni ljudi koji se vole skrivati i praviti
zagonetnima. i svi takvi znaju upiknuti upravo na
prava mjesta, znajući da je posljedak upravo
slijepa odanost, obožavanje i čežnja. no, tu se
zaribao, djevojka je našla stvarnog čovjeka,
usput virtualnom patronu kazavši ponešto oštrih
riječi. za "kaznu" joj se prestao
javljati. kad sam to saznala, bilo je definitivno
jasno da se radi o čudaku, koji ima porive da
manipulira ljudskim dušama. ma kakav pjesnik
bio.
tu foru s "konceptom poetske promocije"
ovjesi mačku o rep! prava umjetnost se ne
promovira konceptima, nego pokazivanjem djela.
djela govore. o djelu. no, ne, on nije promovirao
na taj način samo djelo, nego sebe, upravo
ističući u prvi plan svoju vlastitu
"zagonetnost". dobro znajući da ta ista
umjetnost izvire iz konkretne osobe, sa svim
svojim osobinama. mislio je da ih je sakrio.
možda i jest, za one koji nisu manijakalno
tragali za njim po netu. ime, prezime, datum
rođenja, cv i ostale generalije. no, pokazao je
ono što nije slutio da je "uspio". svoj
karakter! sebični, egotični, impulsivni,
neempatični manijakalni karakter.
sve sam to slagala na svoj blog, jer na javnom
blogu ne pišem. ni ovdje. samo onaj koji zna moj
nick, ili, naletjevši, slučajno pročita moj
blog, zna što sam pisala. a ne može čitati
ukoliko nije ovdje ulogiran. dakle, pratio me.
čak je išao tako daleko da se stavi kao folover
na fejsu, i da me ide gledat na tv, iako mu nisam
rekla taj detalj. niti je, vjerujem, itko od
zajedničkih poznanika imao nakanu da ga to
obavijesti. čitala sam i dalje njegove pjesme
koje je nanovo metnuo na internet, i, kao i
obično, uočila da neke reciklira, a neke piše
nove. no, te novije su mu lošije, očito je pala
inpiracija. i to sam komentirala. ne njega, nego
pjesme žestoko je i uvrijeđeno reagirao,
popljuvavši moje. i nije, naravno, mogao
odoljeti, nije se držao komentiranja o
pjesništvu, nego je počeo neukusno vrijeđati,
čak je napisao i par otrovnih pjesama
aludirajući na mene. i optuživši me javno da ga
proganjam, da sam mu se nudila, da me je odbio, pa
sam sad uvrijeđena i pokvareno širim svoj otrov
želeći mu nauditi! alooo! nauditi na netu!
čovjeku možeš nauditi samo ako lažeš ii
iznosiš njegov privatni i poslovni život javno!
usput, muški bedasto, ciljajući na žensku
taštinu, veličao moje pjesme, moje sposobnosti,
duh, pamet, bla, bla. meni to ne treba. cijepljena
sam od taštine i hohštapleraja. I s dovoljno iskustva da znam kakva sam.
osim toga, nije
govorio o pjesmi, nego o meni kao osobi. sorkač,
još jedan dokaz da mu nije toliko do promocije
poezije, nego njegove vlastite. jer, on je,
dakako, toliko veliki pjesnik da je njegova
procjena neprikosnovena. zajeb, uočila sam
nekoliko bitnih falingi i rupa u erudiciji, no o
tome ću elaborirati drugi put. jer ovaj put se
nije držao teme, poezije, nego je skrenuo debelo
u privatne vode. iznoseći svoje mišljenje, na
koje, dakako, ima potpuno pravo. ali nema pravo
lagati. jer time pokazuje svoj karakter. loš
karakter. debelo me pomiješao vlastitu realu,
konkretno napisane riječi pjesama, s fikcijom
onoga što mu prolazi opterećenim umom. ti me
znaš uživo. moje napisane riječi pokazuju moj
karakter, bez obzira na nedostatak osobnih
činjenica. isto tako njegovi verbalni ispadi
pokazuju o kakvom se karakteru radi. bez obzira
tko je, što je, kakvu je školicu završio i što
misli o sebi i drugima.

moš ti branit komentiranje, ali ne možeš prikriti da lažeš, da bi obranio vlastitu slabost: taštinu. i onda uvlačiš treću osobu, mene, da bi pokrio svoju neljudskost. na stranu poezija, kao čovjek si se pokazao samo lažljivo govno. eto ti o dobroti. ne trebaju mi virtualni jebači, kao što to neki običavaju. neuspjeh kad te netko otkrije kakav si, boli, jel da?

TAKO STOJE STVARI S POEZIJOM

tko ono reče: poeziju će svi pisati?
tko ono reče: poezija će biti dostupna na svakom uglu?
tko reče: imat će uredni zdravstveni karton i dozvolu za rad?
tko reče: cijena jedne noći s poezijom bit će bagatelna.

tko je da je,
sve se već dogodilo.

poeziju svi pišu,
poezija je na svakom uglu,
ima uredni zdravstveni karton,
ali cijena njene usluge uopće nije bagatelna.

poezija je potpuno besplatna.
ona više nema cijene.

anarchy4:
...pozdrave ostavljam...posljednji put...

Neregistrirani korisnik:
pa poezija ti je danas kao grafit, neko ga vidi, netko ne, netko čita, netko ne. a netko baš traži da čita. tak ti je to. oni koji su umješni se na tomu obogate. a neki samo proizvode ili konzumiraju. s guštom ili iz navike.

Neregistrirani korisnik

no, dobro da si maknul onu pedofilsku. no nisi moral i tekstove. ili si ih skril da se ne vide pred prostim pukom? šteta.

Lirika:
nemam pojma kako su mi se one dvije ubacile u moj profil. pokušao sam ih maknuti, ne ide. odvratno. na blogger nikad više!

SAVLADAVANJE STRAHA


u špilji mračnoj, od davnog doba,
živi ogromna, ružna spodoba.
od svega najviše voli rime,
sven mu je ime.

a ti (sa svojom krinolinom),
otkud se stvori pred pećinom?
u mračni ulaz gledaš bez daha,
pobjeć' bi htjela od straha.

ne idi, sačekaj jedan tren,
sad će izaći veliki sven.
eno ga, izlazi... i to traje,
jer... to je veliki sae.

priđi mu. reci: dobar dan!
i on će te uzet'... na dlan.

Neregistrirani korisnik:
ova ti je loša. od bezvezne teme (dodušem, nije važno što, nego kako), do aritmije koja toliko bode da postaje neugodna. jedna mala glupača mi je rekla (piše tim izlomljenim stihom) da je to njezin "stil". ha, ha, ako stih ne teče pod jezikom, niš od njega. brusi dalje.
Lirika:
upravo obrnuto: ova pjesma je ritmički besprijekorna. ali za to moraš imati sluh, koji ti nemaš, draga dušo. jesi već zaboravila prvu lekciju koju sam ti dao, baš u vezi s ritmom u jednoj tvojoj rimovanoj. ništa nisi naučila o ritmu u vezanom stihu, nažalost.

Neregistrirani korisnik II
Složit ću se s neregistriranom. Prvi dojam je narcisoidnost ("od davnog doba"!?), a potom u slijedu autarkičnost, koja, zaista, nema pokrića. Rime su na razini turbo folk spotova, a ritam drečeće skladno pripada novokomponiranim uradcima mediokriteta vezanog stiha. Autor je savršeni i nedostižni, sveznajući mentor poetike direktno pao s Parnasa. Kako to gordo zvuči, ha!? Pitam se tko svladava strah i kome je namijenjeno svladavanje straha? Grubo rečeno uobraženi trogloditizam.

Neregistrirani korisnik
lekcije od takvih samouvjerenih osoba kao ovaj pjesnik nije baš uputno slušati. kad su izvedene na ovakav totalno nepedagoški način.
nabusito. i nekoga koga se nije nikad čulo, niti možebit pročitalo (o kakvoj lekciji je riječ???) proglašavati tako nesposobnim za ritam?
hmmm...

lirika:
da ti navedem tvoje vlastite pjesme u kojima ti ritam elementarno šepa? ma, daj! to mi se doista ne da! čitaj svena i uči. ti nisi loša žena,a nisi loša ni pjesnikinja, ali si bolesno posesivna i osvetoljubiva. svakako, zanimljiva si kad stišaš hormone. bila si dobra kod šimleše, ali ni blijeda slika svoje prave veličine! duhovne.
pjesničke.

5 TERCINA O ZMIJSKOM OTROVU

(neregistriranoj komentatorici)

kažu da je australski kontinentalni taipan najotrovnija zmija na svijetu.

njen neurotoksin dva puta je jači od kobrinog:
jednim ugrizom beštija može usmrtiti
nekoliko milijuna miševa.

međutim, ja znam ženu koja pod jezikom čuva otrov četiri puta jači od tajpanovog. ona je žena koju sam odbio. slovkam: o-d-b-i-o!

žena koju sam odbio, bila je nekad registrirana, ali sada je neregistrirana i traži partnera javno.
ugriz odbijene žene je strašan.

on bi ubio stotinu milijuna miševa,
ali ja sam veliki SAE i njeni razbješnjeli ugrizi na mene ne djeluju.

Neregistrirani korisnik III
tankoćutni poet, za tercinu malo jači od pravilnog dodekaedra sujete


Neregistrirani korisnik:
ne znam kakve veze ima odbijena žena (ne zna se ni historijat te odbijenosti, možda je to ona mala buba koja se usudila naći dečka, umjesto da je slinila za virtualnim likom iza poetske riječi?)koja je očito načinila tešku ugrozu integriteta pjesnika, pa se on sad brani otrovnom pjesmom ocrnivši je kao smrtonosnu gaduru koju je on, eto, uspješno savladao samom pjesničkom riječi. ma svašta. koja ti se to tako zdušno ponudila? a ti je tako superiorno odbio? mala buba evo narasla do opasne zmijurine.

Lirika:

griješiš, draga! buba je priznala svoju grešku glede svena, pokajala se i tražila oprost. buba je velika. ugledaj se u nju! a tko bi onda bila ta koju sam odbio? je'n, dva, tri, aj' pogodi ti!

Neregistrirani korisnik:
ne znam ni koje su se nudile, niti smatram shodnim da se time hvališeš. jer, to nema veze s poezijom. a tko ti se to nudio, bilo bi zanimljivo znati svekolikom obćinstvu. naravno, istinit primjer. u kojem smislu? seksualno? kao prijateljica, bliska, intimna, partnerska? previše uvlačiš svoju osobu, njoj nema pjesta ni u ni oko pjesama. taština kojom s uvrijeđenim patosom i bijesom odbijaš svaki nagovještaj kritike (ah, da, poznato je da su svi umjetnici tašti, nekima je to neodoljivo, no većina takvu osobinu ipak smatra nedozrelom glupošću, pa se pomalo počinje sumnjati u tvoj objektivitet po pitanju sagledavanja djela. stručno ovlaštenje? hm... no, držimo se djela, komentirajmo djelo, ne ljude. zar to nije san svakog pjesnika?
veličina njegovog djela, a ne ličnosti. a ti tu profano spomin

Neregistrirani korisnik:
ne znam zapravo komu se obraćaš. no kaj se tiče pjesama, ako si ovo ostqvio javno, znači svatko koga zanima može čitat. mene zanima dobro pjesništvo, i ne pretendiram na ništa osim da kažem je li mi dobro ili ne. nisam kritičar, a još manje kritizer. samo konzument. no, ne osobe, nego pjesama. koje mi se mogug sviđati ili ne. kojem e pogađaju u nerv ili ne. i kakve veze imaš ti u tomu, osim što ih pišeš? ne laskaj si, ne zanimaš me ti nego poezija. i nismo prisni toliko da me zoveš šećeru, sorkač. nismo skup pili ni žuju ni malvaziju. ne imputiraj čitaocu da je u duhu s tobom. ne, nije s tobom nego s pjesmom, ako je. od poezije se ne povraća. povraća se od gadosti na ljude, leševe, zbog posebne uznemirenosti, šoka, a to sve ne ulazi u temu pjesme i analize pjesme.
Neregistrirani korisnik :

ovih par redaka je pisano već odavno, no nekako mi se čini prikladno i
prigodno: ne srdi se, shvati ovo samo kao poeziju! znaš, autori su često potpuno drugačiji od svojih junaka, rousseau je, na primjer, masovno propagirao prirodni život, ljepotu, sklad, romantičarski zanos i moralnost. a gle gada, ostavio je svoju zakonitu s čoporom dječurlije da gladuju, potrošio sav miraz, naludovao se s kojekakvim praljama i groficama. nietzche je tako superiorno kritizirao malograđanske predrasude, njegujući vrlinu uma, no ipak je skončao relativno mlad. mozak mu izjeo zadnji stadij sifilisa. da ne pričamo o kantu, moralnom imperativu, koji se bacio u skučenost i celibat (ne bih se kladila da tu nije bilo i dosta snobovske uobraženosti). da ne govorimo o byronu, bukovskom, milleru, einsteinu. sve emocionalni kripli prema vlastitim najbližima, usprkos velebnim djelima. daklem: ne suditi osobu prema javnom uratku. čitaš ovo ovdje, i lijepo ti je, uživaš. no ne treba se jediti što u nekim stvarima ljudi misle drugačije. o ponašanju ne možemo, ako osobno ne poznajemo ljude. ne ljuti se, ali ovo je poezija." ako ovakvu "razgovornu" formu pjesme s direktnim obraćanjem ne shvatimo kao tvoj "obračun s njom", u obliku sarkastičnog pjesmuljka, onda je to zaista simpatičan pjesmuljak, dostojan tipične reakcije muškića na žensku hirovitost,ha, ha.


lirika:
dakle, da završimo našu priču, jednom i definitivno. imala si šansu čitati me, dopisivati se sa mnom, razmjenjivati neke duhovne srodnosti, ali o meni kao osobi nisi znala ništa. sve što si mogla iskonstruirati o meni - mogla si iz mojih stihova, mojih komentara, mojih riječi. a možda iza tih riječi (vice versa!), iza te moje virtualne verbalne turbulencije - stoji čista suprotnost onome što si ti onako vehementno opisala u svojoj ružnoj vivisekciji na svom blogu (pod naslovom: moj WEBlog - ... - Iskrica Weblog). ispovraćala si se, draga moja, ali po sebi. uvukla si i bubu (bolju osobu od tebe) u taj drek. i sad nastavljaš bljuvati ovdje, ispod mojih pjesama, jer ne možeš podnijeti da sam te odbio. da, tebe sam odbio, ne pravi se blesava. pa ipak, bio sam ti pružio ruku prije kojih sat
vremena, ali ti mi se opet i opet ukakaš u ruku. daj, nađi si jebača i odjebi od mene već jednom. ali ti si bolesna i ne odustaješ pa mi preostaje jedino i efikasno sredstvo: da ti zabranim komentiranje.