Bez slike i tona...samo mašta.

Ne znam da li je proljetni zamor , da li je previše svega , ili premalo nečega , ali dolazim do zaključka da više ne znam voljeti. Nisam sigurna da to više uopće želim. Naravno , to se ne odnosi na moju djecu, bližnje i prijatelje. Tu nema dvojbe, ali ova relacija on(netko)-ja , ne nalazi više nikakvo uporište u meni.
Nije to slučajno došlo. Pogrešni izbori, pogrešna ja, pogrešno vrijeme, pogrešno mjesto ili sve pomalo uzimaju dio po dio tebe i troše te.
Uvijek nešto nedostaje, pa to kao zanemariću , nije pa nije i što sad? Ne može ništa biti sve potaman .
Međutim to ''nešto'' preraste u svašta. Sve manje mogu tolerirat , trpit , prilagođavat se , misliti kako će se s vremenom nešto promijeniti. Neće. Ako nije na početku neće ni na kraju.
Isto tako shvaćam da sam samo dva muškarca voljela bezgranično , bezuvjetno neizmjerno.
Što je sa svim ostalima kojima sam rekla ''volim te'' ? Ljubav kratkog daha.. to nije ljubav, a želiš da bude.
OK. Ljubavi nema , negdje su se niti potrgale.. Isprali me pljusci , utopila sam se u potrazi za ljubavlju.
I što je najbolje ovako mi je dobro. Dobro se osjećam , jer ju više ne tražim , jer sam se oslobodila silne želje za njom.
Volim svoj život. Iz dana u dan. I nekako se osjećam sretnijom nego ikad , oslobođena svih pitanja.
I super je ova kiša danas što pljušti po meni...

....i sa blogom.....;-((

I za cvijeće kažeš da ga voliš, a zašto ne bi i za drage ljude. Kratkotrajno, dugotrajno,na bljeskove ili..svejedno.

Komocija, lijena guzica, uhodan radijus kretanja i ugađanje sebi- i dobiješ rezultat da ti baš nitko ne treba i da je tako baš dobro. Poznat mi osjećaj.
Bez brige. Da se pojavi netko za koga vrijedi sve to malo razbucati, napravila bi to.
Ali ima sve više jebivjetara, a sve manje muškaraca.

a jesi sladunjava, okeko...baš...Niš ja tebi ne vjerujem...:P

Nina.. nema tu tuge .. meni je dobro.. mogu se stopiti s kišom , mogu se utopiti , ali se ništa ne pitam . Lakoća postojanja..

pogni.. kažem da nemam želju ni potrebu za ljubavlju na relaciji on-ja.
Sve ostalo trebam , želim , volim i čini me sretnom.. kao i ovo piskaranje na blogu.

eternis.. tebe volim. :)))

danas je tako, i sutra...al opet dođe neki dan kad zatitramo, poželimo biti u nečijem zagrljaju, pomislimo i ponadamo se da bi to moglo bit nekaj dobro...i opet sanjamo..i opet....

mai..nemoj me plašiti pliiz.. pun mi kufer snova i nada.. to sam sve lijepo spakovala i bacila na tavan. :))

ovo mi još nitko nije rekao...:O E pa volim i ja Tebe, draga okeko...Tvoj eternis Raspekmezio...

kužim te Iris i samoj mi je tako....tak dobro da se bojim to "pokvariti".

Cvijetiću, ma to je danas jer je bila kiša, i tuća i snijeg i ...loše vrijeme, a sutra kad ti sunčeko leđa zgrije, opet ćeš leptiriće vidit,pa osjetit, aj ne lagi samoj sebi:-))

eter..kaže se razmermeladio...nema više pekmeza , otkad smo u EU.. :))

biseru.. meni je skroz dobro, zašto bih nešto mijenjala? Neka svega... al ponešto može i bez mene..:))

al ne mogu leptirići živjeti bez Cvijetića,znaš to jel;-)

joooj biseru..sve zuji oko mene....pčelice radilice..:)) a leptirići odletjeliiiii..:))

lim, otkad sam se osrekl apameti ove i svake korizme, puno mi je bolje

To su ovi 90% sjebani iskricar krivi;( Treba naci onih 10% normalnih cveticu IRIS ;)