Sve i ništa

zadnja

Postanak, ostanak, nestanak...
Tiho koračamo po zgarištima
onoga što nekad smo bili.
Ispod svog kutka crvenog neba
U samrtnom hropcu, grči se Istina.
Tvoja, moja, njegova, njezina,
voljena, prezrena, osakaćena,
degradirana, iskrivljena,
razlomljena na tisuće komada,
razbijenog života, postojanja,
nastojanja i odstojanja...
Na triptihu ponosno se kočoperi
nemoć uljepšana pastelnim bojama.
Mrtva priroda, mrtva istina,
možda je vrijeme da prihvatim
da mi je srce samo gola stijena.
I tako i tako, pijesak vremena
isprat će obrise nekih davnih snova.
U tišini hijene vremena goste se
lešinom jednog nemira...
Ispod crvenog neba, u limbu,
između postanka, ostanka, nestanka,
iscrpljena nada traži svog krvnika.
---
skriveni otrov jednog vremena

Ideš već – upitala je dok su joj prvi zvukovi ljetnog sumraka padali na, od znoja, slijepljenu kosu.
Moram – odgovorio sam, a zapravo nisam morao.
Nisam ništa morao. I znao sam to jako dobro, kao što sam i jako dobro koristio tu činjenicu kao rješenje za neke situacije, poput ove na primjer i svake situacije iz koje sam se želio izvući.
Pridigla se iz kreveta. Iz ladice noćnog ormarića izvukla je neprozirnu plastičnu bočicu sa tabletama i polako se zaputila do kuhinje, po čašu vode.
Vitamini – nekako je više za sebe prozborila, valjda po nekoj inerciji vjerujući da su to zbilja vitamini. Mene nije bilo briga, ovo je ionako bila jednokratna ljubav, još jedna u nizu koju bih znao ponekad zagrabit sa pokretne trake na kojoj su se još uvijek koprcali vriskovi umornih duša, postojanja razbijenog u svjetlucave komadiće šarena stakla što su svjetlucali u razbijenoj tami, razbijenim željama i razbijenim snovima.

Nakon mnogo uspona i padova, kad imaš jedinstvenu priliku upoznati boje dna u svim raspoloživim nijansama, nekako prihvatiš činjenicu da demon nad anđelom uvijek dobije sve bitke. Kraj rata se ionako ne nazire, a treba li uopće vjerovati da će na kraju anđeo pobijediti? Odavno sam prestao vjerovati. U kraj. U pobjedu, koja ne bi bila ništa drugo nego Pirova pobjeda. U postojanju gdje imamo svoj rok trajanja cijena takve pobjede vjerovatno vodi u negativnu bilancu na završnom računu.

Gledao sam u one prve, site bore ok njezinih velikih zelenih očiju. Nekad je tu stanovao smijeh, kao i u svakome od nas. Sada na tom mjestu teška mehanizacija umornih sjećanja mijenja izgled i konfiguraciju lica. Približila mi se. U zraku su se sporo vukli mirisi ne tako davno ugasle želje, pomiješani sa teškim vonjem duhanskog dima i iščekivanja.

Reci mi da me voliš – prstima je prešla preko mojih usana.
Volim te – slagao sam, na što se ona samo nasmijala.

Prerušen u zadovolj(e)nog čovjeka, napustio sam zgradu. Zgrade i sve oko mene se polako spremalo utonuti u san. A ja sam počinjao, novi dan života, ne vjerujući u ono sutra.
Svjetlo nečeg novog je još uvijek daleko od mene.
---
Nisam ti imao što odgovoriti na tvoje pitanje čija su slova kapi kiše
Lomile na tisuće komadića odnoseći ih u nepovrat.
Uvijek to ''zašto''.
Odgovor sam znao, a slike oko nas, tebe,
Nisu bile ono što si željela.
Olakšavaš situaciju preoblikujući moju šutnju u laž.
Lijepo to sve izgleda upakirano u olako shvaćene riječi
Ispisane na odbačenim kutijama cigareta i rubovima
Stranica požutjelih dnevnih novina, grozničavo među riječima
Tražeći sebe u posljednjoj priči za koju znaš
Da će ostati neispričana, negdje duboko u meni zarobljena.
Osjećam se kao kod kuće među tvojim strahovima dok zavodljivim osmijehom
Pokušavaš prekriti nervozu koja ti divlja licem.
Negdje u pogledu, iza zjenica, srebrom mjesečine svjetlucaju makadamski putevi
U meni kojima trebaš tek zakoračiti.
Vrata su otvorena i ne treba oklijevati.
Ne treba se bojati. Padova i rana na dlanovima i stopalima.
Katarza je druga priča, smještena ispod nekog drugog prokletog neba
I izdajničkim sjajem lažnih i dalekih zvijezda.
Možda i nije toliko loše u tom svijetu konstantnog sumraka,
Bez smijeha, bez snova, bez boli, gdje ćemo okovani iščekivanjem
Teško po nepreglednom ledu koračati.
Zamrznutih sjećanja, snova i očekivanja.
U odmoru od samih sebe grijat ćemo se
Plamenom križeva koje smo uspjeli strgnuti sa sebe.
Dočekt ćemo spreni neki drugi svijet, sa nekim drugim križevima
Na leđima, lutajući i tražeći oazu
Iluzije nekog sretnijeg življenja.

Cool. Nema nikoga.
Čmrlje i mrče kunića hehe

Pune se baterije za još jedan ludi i nezaboravan vikend-blog.
Hehe.

Evo mene...

Ej!

Odmor...

Uđi, molim te i raskomoti se.
Zauzmi udoban položaj i učini jedan umjereno blaži raskomod.

Jel odmor na mjestu?
Hehe

Hvala, jesam.
Znaš, dobro je promijeniti stranicu da ne gledaš u ona neka slova.

Ali ovo je bilo teško pročitati, ali dobro je, dobro.

Da, malo se to zgusnilo.
Lektira hehe

U svakom slučaju bolje od lektire, hehehe.

Trebalo bi dječje knjige copypaste u komentare, ne u blog. Recimo Vlak u snijegu hehehe

Masturbacija. :)

I još toga iz stoljeća sedmog :)

Ma napiši to onako da te razumiju:)

Ovo moram stavljati smajliće ispred komentare koji mogu upućivati na eventualni eksciplitni izričaj u istom, a koji nije primjeren djeci do 35-te godine, pokućarcima, filatelistima, osobama sklonim udisanju teških ljepila, mediokritetima i osobama s slabofunkcionalnim urološkim trakto(ro)m.

Tako je, odmah se ogradi od potencijalnih tužbi.

Na Weblogu nije poželjno koristiti neke riječi tipa: drkanje, analni sex, jebanje sa više partnera, pušenje kurca... ovdje su se opako počeli prebrojavati orgazmi.

Oni meni tužbu, njima ja ukrudbu.

Prave se finčukasti.

UKRUDBA - ovo djeluje poput nekog pekarskog proizvoda lokalne pekare.vlasnici Đon i Don Krasniči.
Hehe.

E!
Jesi li ti to vidjela?

Ajme i tebe, hehehe.

Što?

Iskreno se nadam da gospoda Don i Đon ne postoje u reali. I da nemaju pekaru - da me ne bi utužili.

Pa to, da se prave finćukasti.

Ne moraš vidjeti...osjeti se.

A kako se prave finšunkasti?
Hehehe

Zaudara? Bazdi?

Hahaha...a šunkasti?

Za šunku bi nekakvu krmčetinu trebalo zaklat?

Da i onda dobiješ dvije šunke.

Ne trebamo biti toliko surovi i klati.
Ima fine šunke i ovako za zaklati, po trgovačkim centrima, oplemenjena GMO sastojcima od kojih mi raste drugi pišo.

O bože, pa što ćeš s dva piše?

Organizirat ću hobotnicu hehehe

Treba klopati GMO hranu.
Od nje se ne prdi hehehe

Hehehe, oktopus.

O(kto)pus Dei.
Hehehehe

Tako nekako. Opus dejt.

On ima osam krakova, znači trebaš pojesti osam GMO šunki :)

To je pičkin dim.

Nije problem, ha?

Taman da popuni rupu u zubu.

Poput diva.

I krigle piva.

Crna piva.

Kmica pivo.

Črno k'o črni mrak, tak' bi rekli u mom kraju.

E tako će bit sad kad zaklopim oči. Idem krmiti.
Pozdrav.

Pozdrav i laku noć.