Ručkić krčkić

...zbog koje ruža zaista drugačije miriše nazovemo li je drugim imenom. Ali nije ZATO neman, nego zato jer svaku trivijalnost pretvara u "news", u polemiku, kontraverzu o kojoj se danima raspravlja. Jer sve sravnjuje u nevažnu važnost i zapravo stvarno više ne razlikuješ bitno od nebitnoga.

Ovak vam ja mislim: Ime je važno. Nadimak je manje važan. Ime nas u cijelom nizu situacija zastupa kao cjelovitu osobu, nadimak imenuje neku našu skraćenicu, osobinu, uspomenu na okolnosti u kojima smo ga stekli, ili naš vlastiti izbor kad smo ga, npr., smišljali za Iskricu. Pa ako postoji izbor ime ili nadimak, u redu je taj izbor poštivati. I nije u redu osloviti imenom nekoga tko zna samo naš nadimak - jer iza imena stojimo cijeli, a iza nadimka reducirani. I ne, nemre me nitko tko se društvu nije isto tako predstavio imenom uvjeriti da je u društvu nadimkaša tuđe ime upotrijebio DOBRONAMJERNO. Jer nije. To je igra moći. Možda samo u onoj trunčici prevlasti, aha, ja tvoje znam, a ti moje ne; svejedno.

Što se zlosretne FB grupe tiče, valjda nigdje nego na internetu ne bismo toliko dugo prežvakavali njeno kratko postojanje. No, bila je, zakuhalo se i postalo internetski (ne)važno. Kužim ja da su imenovani frknuli na nadimkovane, ali ne kužim kako oni nisu kužili da ako žele neku zamjenu za Iskricu da IME nije dobar izbor - jer Iskrica NIJE Facebook.

Facebook ovak funkcionira: netko nekoga poznaje i onda tu osobu pozove da budu "frendovi" i jedan drugome škilje u događaje. Ja sam možda među prvima bila na FB-u, pozvala me jedna bivša studentica, koja je živjela u inozemstvu, kao ono, dajte, tak bumo si bile bliže... E pa nismo bile: je, saznala sam kad je ona nekamo putovala, vidjela sam slike, vidjela sam s kim se još druži, bar na FB-u, ali za mene to nije bliskost, nego kad ona sjedne i napiše neku poruku baš meni, uz osvrte na te svoje doživljaje, uz onu trunčicu povjerenja koje ima baš za mene. A "vijesti" o promjeni slike u profilu, ili s kim je sad prijateljica, ili da joj se sviđa neka stranica, ili da ju je neka njena pedeseta frendica negdje spomenula... Pa, meni to nije zanimljivo. Niti važno. I tak sam zaključila da FB nije za mene.

Dakle, osnovno je da se na FB-u ljudi poznaju, imenom i prezimenom, ili žele pronaći, imenom i prezimenom, neke ljude koje poznaju ali su ih izgubili iz vida.

Na Iskrici se ljudi NE poznaju, nego žele upoznati nekog NOVOG, nakon određenog filtriranja. Kad nekog "upoznaš" na Iskrici, moš ispiti i 10 kava, a prešutjeti ime. Uostalom, većini onih s kojima sam ispila jednokratne kave ime uopće ne pamtim, nego pamtim nick.

Razlika je i u tome što dijelimo s ljudima na FB-u, a što ovdje: mislim da smo ovdje puno intimniji, bar u privatnoj prepisci. Na FB-u je, rekla bih, važnije gomilati događaje, te status vakav, te nakav, te slika, te link, glavno da je stalno nešto novo na tom zidu ili kak se već zove. Ovdje ponekad zaista otvoriš dušu, i onda ti netko da do znanja da o tebi zna npr. tvoje pravo ime, što će reći, možda zaista već sudjeluje u tvojem životu, a ti pojma nemaš; a ako sudjeluje, onda očito nisi imala povjerenja toj osobi otvoriti dušu, što će pak reći da se dojmovi iz RL i virtuale ne poklapaju, a to je, ono, brrrrrr!

A mi ovdašnji nismo internet-generacija. Moji studenti, koji jesu, vrlo jasno razlučuju svoje internetske "frendove" od svojih pravih prijatelja. Čak i jezično. Ono su "frendovi". A zato jer mi nismo odrastali uz ovaj medij, više griješimo, ne znamo se zaštititi, i mislim da je svatko od nas ovdje otkrio nešto zbog čega se kasnije pokajao. Čak i kad uvidiš da je internet neman koja će sve sravniti u podjednaku (ne)važnost, nije ti drago: jer onda i sama moraš svoje važnosti odmjeravati tim mjerilom.

I ruža više ne miriše jednako. Čak ni kao ime; pa ni kao nadimak.

A kaj je sad nepoćudno, ti bloga?!

Ma, kužim... JA sam nepoćudna.

Ono, netko škilji i klika. To mi je isto kao ovo s imenom. Meni veli moje, ali svoje jock!

Ili mi veli da pozna nekog koga ja poznam, a ta osoba nije s Iskrice... Bljak! Pa kaj, možda i ja poznam nekoga koga on(a) pozna, a nije s Iskrice, ali, vjerujte mi, kad vas tračam, uvijek vas tračam pod nickom. Onak, "Joooooooj, a ima ti tu neki lik, nick mu je xxxx, nemreš bilivit da netko takav hoda na dve noge..."

Hornek, dosadan si. Ali ono fakat DO-SA-DAN. I bio si nepristojan prema mai i đuri.

Doduše, sad sam, viš, samu sebe ufatila u neistini, nenamjernoj, doduše. Sjećam se jednom, priča meni frend kak je na Iskrici upoznao neku ženu, pa takva-i-takva bračno-emocionalna situacija, a meni to poznato, jer ja sam upoznala muškarca s takvom istom emocionalno-bračnom situacijom, uz, naravno, određena odstupanja. I onda smo si rekli kak se zovu i ustanovili, pa da, to su ti! E, a budući da je taj moj frend prilično zagrizao za svoju stranu priče, provjerili smo kod treće osobe, koja nije na Iskrici, da vidimo kaj u odstupanjima jest ili nije istina.

Joooooj, trebala bih kuhati ručak, a ne da mi se! Već sam tri dana u fjaki: tlak u podrumu. Jučer me vijalo po ulici, ni na posao nisam uspjela otići. Danas bolje, ali samo ako sjedim.

Tema je očito ispucana; ili u mojem zapisu fali prozivka.

Tražila sam onaj zapis za 500 kuna (fakat bi me razveselilo, parfem mi pri kraju!), i mislim da sam našla, ali meiju nis našla u komentarima.

Međutim, kad u guglu ukucaš "hornyzg Iskrica Weblog", dobiš desetke stranica s jednim te istim komentarom.

Al kaj je - je, frajer vrti blog tom svojom dosadnjikavošću.

Moram priznati, meni su sumnjivi svi ti internetski veterani. I hvata me groza od činjenice da se već i mene može ubrojati u takve.

Mislim da nam predugi i preintenzivan boravak u digitalnom svijetu zaista mijenja percepciju; a lako se zavaravati da je naša neoštećena, da mi samo gledamo druge, da sam ja, eto, skužila zašto je moguća neizreciva okrutnost u ratu baš zahvaljujući ovim beskrvnim ratovanjima... ali. Hm. Ni ja više nisam ružica. Nit mirišim isto.

Hornek si obrisao komentar i ostavio mi 13-icu komentara. E neš! Kad mi je nizak tlak postajem praznovjerna.

meni je 13 sretan broj

meni nije sretna brojčica, al ju ipak nosam sa sobom .... trinajsticu, afkors :-)))

zaboravih .... zapis ti je ono ..... da smo na fejsu, ja bi ga lajkala

al kak nemam fejsa ..... potpisujem :-)