Životinjsko carstvo

:-)) moj je jel zajedno sa mačkama

Mene samo čudi to kaj mačka hoće jesti to kaj jede ptica.

Moja mačka bi maznula moje ptice, a ne njihovu klopu ;-))

gačak je kao mali došao do mene i bio je macama "zabranjen objekt požude" i kada su to shvatila - mački ne treba puno, pametna je to zvijer - crni se šetal po kući i dvorištu slobodno. čak je svojim kljunom pravil red :-)) letiti nije mogao :-(( tak je i došal do mene u kuću

Negdje sam čitala da se vrane ubrajaju među najpametnije životinje - vjerojatno pametnije od mica-maca. Tvoj gačak si je fino sredio život :-))

Je, evo članka:

http://time.com/42068/crows-intelligence-animals/

Vrane kuže Arhimedov zakon i znaju napraviti alate.

I ovo je odličan članak:

http://www.cracked.com/article_19042_6-terrifying-ways-crows-are-way-smarte
r-than-you-think.html


Pamte, prilagođavaju se, prepoznaju lica, udružuju se, planiraju, izrađuju alate...

Blogme, i ovo mi je bilo gušt pogledati:

http://www.ted.com/talks/joshua_klein_on_the_intelligence_of_crows

ptica je pametna, jako pametna.

relativno brzo uči i neda si srat po glavi :-)) nema toga!
mene je oduševil! nastradao jedne zime, živio je slobodno ali ipak nije bio nikada sposoban letjeti.
to ga je koštalo života :-(

svi ćemo jednoga dana, znali letjeti ili ne!

Kak vele u ovim člancima, vrane su pametne poput 6-7-godišnjeg djeteta. A nisu ugrožena vrsta, ima ih, ne samo što opstaju, nego im je i dobro. Što će reć, zapraf nam je sve ovo drugo što imamo VIŠAK pameti. Onih 6 vještina nabrojanih ranije je sasvim dovoljno. Ostatak, rekla bih, samo komplicira život, a moglo bi ga i zatrijeti.

zgodna komuna različitih

i hranjenje..

i kompromis

i strpljenje

btw
mačka nije pojela prineseno

time je nahranjen pas

al zadovoljna je kaj joj je samo i ponuđeno :)

podsjeti me na Ibricinu pjesmu :-(

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora – svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al’ ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje – žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plijen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi –
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe – žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima.