brusiona

Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S očima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca..

..sinoć me na stolu dočekala vaza narcisa sa tulipanima, na blogu main raniji post na temu žutih tulipana i shortcut me u glavi smjesta odvuče do Lorce, kao ono, poezija još nikog nije ubila, mada opet – niti nahranila - ..
..ispalo simpa druženje, naravno ali, kako to u današnjem materijalističkom svijetu već ide, nitko živ nije prepoznao aluziju na kultnu pjesmu, samo smo nekako na brzaka došli do tisuća kvadrata, imovinskih kartica, vinskih podruma..
..odnosno, kako je to zgodno prije gotovo sto godina zaključila Gertruda Stein: svi smo mi jedna izgubljena generacija..
..osim mene – jer ja sam, ziher, dvije..

..jbt, šta se to događa - pobrisan mi post od sinoć - šta to opet počelo veselje na iskri?..

jutro diko! ma nije...eto ga tamo gdi je i bija. btw sviđa mi se ovaj lorca a nemam ništ ni protiv one sinoćnje žute verzije...tebe! a da si u pravu jesi, glede materijalizma

heh, jutrom si me nagnao da skines s police ponad glave..ponad mog francuza...prašnjavi lorca...obrisah prašinu...idem baš nešto nać što će pasat uz ovo tvoje...zeleno?

možda stoga što je juto koje nije vrijeme za veliku poeziju..ili možda stoga što je balkon...moja čežnja? eto jedne o balkonu...

Oproštaj (Despedida)

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Dijete naranče jede.
(Vidim sa svog balkona)

Kosac žito kosi.
(Čujem sa svog balkona)

Umrem li,
ostavite balkon otvoren!