Gotovo.

I lijepi dani...

I dobra stvar na radiju...

I epitet ''budalo'' popracen osmijehom...

A da...mijenjam se.
Ocigledno...

Ili je to proljece?

Biti zadovoljan sa samim sobom?
Prihvatiti se?

Neki ljudi to nikada ne postignu ganjajuci ideale postavljene drustvom.

Neki cak i uspiju u svemu zacrtanome i opet se nađu u danu kada shvate koliko vremena su na to izgubili...te pocnu zalitit za izgubljenim godinama...

Zbilja se zivi ''u danu''.

To sam djelomicno shvacao i sa svakom tezom nesrecom koja je bila prozivljena - tri nezgode u kojima je stradala kičma i nebrojene situacije poput sudara ili nocnih izlazaka koji su zavrsavali daleko od planiranog, na granicama smrti...

Ali sve je to potrebno da bi ''naucili''.

I isto tako treba cijeniti svaku takvu ''skolu''

No to je vec pitanje zrelosti...i ili je steknes ili ne.

http://youtu.be/_U_Q40s3s_w

ponekad ne biramo život nego on nas odabere,
uvijek glava gore pa je i perspektiva bolja.

ovo, sviđa mi se u šta se razvijam je predivno :))