...

Ugasi tog glupog claydermana, molim te
Nije sad vrijeme za sladunjave zabavljače los vegaskih kasina
Bachov d-mol bi bio bolji početak
Uvertira u duge korake bijega i ubojstva kojeg svatko počini
Stope za tobom ostaju priljepljene
kao rašireni dlanovi u pećinama davnih lovaca
A tebi očito nije jasno, ta nije dobro da svatko onuda tumara
Trag kontaminacije raširit će se
U koloniju zloćudnih bakterija
A što ćeš onda?
Prekrit će tvoje postojanje običan pseudomonas i putrificirati
A onda će na tom mjestu porasti bujna trava
i nitko ti neće staviti novčić u usta
Da haronu platiš prijevoz do carstva sjena
Odloži pustolovne bajke o monte christu
I ne trančiraj nesmiljenom pedanterijom
Žalosnu scenu oproštaja,
gdje andromaha posljednji put grli konjokrotu hektora
zamorno je čitati o čavlu o kojeg će se
objesiti glavni junak na kraju priče
ionako je najljepši roman
napisan na rižinom papiru boje ljubičice
finom kaligrafijom rezerviranom samo za ljubav
i diskretnim mirisom potiljka jedne dvorske dame
već mi je dosadilo enciklopedijsko nabrajanje
životinjskog svijeta po kladogramu,
navigacijskih uređaja, dijelova raketnog motora
i detaljni opisi keramike žarnih polja
ne zanimaju me ni beskrajni popisi
značajnih turističkih destinacija niti njihove cijene
dosadne priče o bivšoj ženi, ljubavnicama i zavidnim prijateljima
niti o načinu posluživanja bijelih vina
(pazi, ovo je izborna berba prosušenih bobica, arhivsko)
Podastireš mi svoje blebetanje
Kao da prosipaš bisere otetih ogrlica,
ruke se tvoje nisu ni taknule filigrana
a nemaš pojma da nisi mi rekao ništa, baš ništa još nepoznato
uzalud uporno mašeš bahatim prstom
i otpravljaš me kao nemarnu služavku
tvoja je logoreja već nesnosna
ne kažu uzalud, starci žive u svojem posebnom svijetu
a ja sam te samo htjela pitati
koje je apsolutne magnitude moja zvijezda
ili si me već obrisao s koordinata
svog osobnog hertzschprung-russelovog dijagrama?