Ručkić krčkić

Pitala je jutros Tajana postoji li neka jednostavna, obična ljubav... Postoji. Ja je upravo osjećam: za svojeg starog psa, svoju razmaženu mačku, za nekoliko prijatelja; a sad tek uviđam da sam je osjećala i za onih nekoliko muškaraca s kojima sam stigla do ljubavi.

Jer, kako reče netko negdje gdje sam ja to zapazila, a ne sjećam se konteksta, to je ljubav u kojoj ti je tuđa sreća važna. Pa se trudiš da bude sretan. A ako baš treba odmjeriti koliko sretan, nije važno, što više može, nije bitno je li sretniji od mene, ali je isto toliko važno da sam i ja sretna.

Možda me zato rastanci nikad nisu raspigavali kao ovdje lelečeće: izgubi se ta zajednička svrha pa jednostavno pustiš. Jer nema smisla držati. I jer ti je njegova sreća i dalje važna; ali ne važnija od tvoje. Pa samo tuguješ.

I vidite, na takvim titrajima, takve ljubavi, dođoh ja na Iskricu. I na blog. Na kojem je i onda, davne 2008. godine, bilo fajtova, potkajlavanja, ismijavanja i najgrubljeg zamislivog vrijeđanja, na koje ja uopće nisam obraćala pozornost: meni je tu sve bilo bajno, pa valjda smo svi ovdje da bismo se usrećili, da bismo se međusobno razveseljavali, a tih nekoliko što mahnitaju, a jadni... Ja sam uživala u porukama, pozivima, susretima, nadanjima, pisanjima svojima i tuđima. Mislila sam, ah, konačno skupina ljudi koja kuži pisanu riječ, koja može iščitati čovjeka iz nje...

A onda skužiš da tip koji te oduševio svojim zapisima tog prvog ljeta iskričarenja SVAKOG ljeta stavlja iste zapise, jer svakog ljeta traži nekog za prekratit si godišnji; da je ovdje upravo nevjerojatno gusta koncentracija muškaraca na rubu razvoda ili sa suprugama u mentalnoj instituciji; da se najemotivniji dopisnici gotovo nikad ne daju vidjeti uživo, bilo zbog silnih obaveza, bilo zato jer žive u inozemstvu; da bi ovi iz inozemstva uvijek ispijali kavu u nekom motelu uz cestu, a ako ne ondje, onda baš u svojem hotelu...

I titraji se promijene.

Nikad me neki ljubavni brodolom nije uistinu raspizdio, čak ni s onim kojem sam hodočastila u Bileću dok je bio u vojsci, a onda ga ugledala u Zagrebu, obavijenog drugoj oko ramena, pa ni onaj koji je kulminirao razbijenim tanjurima i ćuškom na mojem licu, ali ovi ovdašnji tipovi, taj jeftilen, ta glupost, taj bahati prijezir prema mogućnosti da žena može imati osobnog integriteta čak i ako joj se malo prijebalo, eeee, to me jest! U svim drugim slučajevima, ako je bijesa bilo, bio je usmjeren prema meni, prema mojoj lošoj procjeni. Ali ovdje - ljutim se na njih. Jer su odvratni.

A ljutim se i na žene koje stalno iznova padaju na iste fore. Padnu pa se raspizde. Ja ne padnem, raspizdim se unaprijed. Na te muške pičkice, prepune bahatluka jer ovdje ima slabih, nedojebanih, ispraznih i emocionalno pregladnjelih žena. A onda se raspizdim na te žene.

I eto, to su sad moji titraji. Dablogda se promijenili!

Idem jesti. Skuhala sam što pas voli.

A zakaj te to raspizdi? Nije prevencija riješenje za sve!

a i kreteni....mislim, možda tebi neki kreten nije kreten....a nekom drugom je. Zapravo, sigurna sam da neki kreteni kod tebe prolaze....i kaj sad? Nebu nam žal ak te sprevesla ko budalu? (u bilo kojem smislu)...Bude! Zakaj ti je tak teško pokazati suosjećanje i solidarnost? ... Odobravaš li ti kretenizam time? ...

Pam, jesi li ti danas u nekoj SVOJOJ priči od koje ne vidiš tuđu?

Nije li postalo malo uvrnuto pljuvati po karakterima koji sebe znaju dati..koji znaju voljeti, prihvatiti i prigrliti čovjeka..ma kakav bio! Otkad je dobrota i puno srce...loše? ..Znači li to da je normalno da kreteni žive kretenski..a njihove žrtve su...budale? Nema nitko potrebu pričepiti kretena? ..Onak...malo, čisto iz odgojnih namjera!?

Tak se možeš razgovarati sa svojim kokošinjcem, ali ne sa mnom. Ili si zemi terapiju pa dođi opet.

a ma nisam....ne znam. Fakat mi se teško uključit u aktualne priče..jer nemam pojma o njima. A mislila sam da pišeš općenito.

Idem prošetati psa. Nadam se da ćeš se za to vrijeme smiriti pa onda možemo popričati.

Pa u kokošinjcu sam. Zar nisam?

ni mene neki ljubavni brodolom nije uistinu raspizdio,
ali me svaki put raspizdio način potapanja, onda kad je bil pizdunsko-pederski
pižđenje mi je pomoglo.
kraće vrijeme sam zalizivala povrijeđen ego

Ma, nije ni važno! ....aj...(jbt...molim ubuduće upute ispod zapisa, jer nisam vidovita pa da znam da svaki zapis ovdje gađa nekog osobno. S bloga. U pm. Super su vam životi koje živite ovdje)..over and out.

A muški ni "a"....tako to biva.

Obicna, jednostavna ljubav?
Jedino takvu poznam.
Sve sta je pre, pre uplasi me...

jednako je i njih pralo ako sam ja lansirala torpedo

ali pižđenje ne dolazi kao rezultat ljubavi, nego povrjeđenosti.
ega.

druga je priča kad se priča ispriča do kraja. onda nema povrjeđenosti. ni s jedne strane.

Ljubavni brodolomi?
Umirala sam od tuge, o da...

Evo: ANERAK pročitala što piše. I dodala što ona misli. Čestitam :-))

"..jer ovdje ima slabih, nedojebanih, ispraznih i emocionalno pregladnjelih žena. A onda se raspizdim na te žene..."

ne mogu se ljutiti na emocionalno pregladnjele žene.
samo nam željeti da jednom utažimo glad.

Mislim da je i Maza pročitala što piše; i da se složila. Čestitam :-))

Hornek još čeka kuglu iza ugla. Nema je. Otišla. Za drugi ugao, u kokošinjac.

Nisam lako ulazila u veze...nikada...mozda zato nemam nekih zanimljivih detalja, na ovu temu..preobicno je sve kod mene.

Ja se ljutim na te žene. U stvari, da, nisam dovoljno istaknula: ljutim se na one koje STALNO PONAVLJAJU ISTO. Pa, jebemu, ako se nemreš najesti od salate, uzmi komad kruha! I ne pizdi na salatu što te ne zadovoljava.

Al mogu razumit ...pokusat razumit...mogu...nije lako citati toliku muku, bol...ne.

teško je mijenjati obrasce.
na koncu, kruh nije okusa salate.

ali da..složila bi se da ponavljanje grešaka ljuti.

i svaki put si kažem..drugi put ću drugačije :)

Muka? Bol? Ono što smo ovdje čitali ovih dana nije niti jedno od toga, nego popizditis zbog povrijeđenog ega. Shvaćam ja to, raspizdi te spoznaja da nekome uopće nisi važna. Mene samu još više raspizdi spoznaja (a bilo je takvih!) da sam od silne želje da nekome budem važna propustila primijetiti da zapravo nisam. Ali, kad se raziđem s nekim kome JESAM važna i kome sam u ključnim trenutcima zaista BILA važna, onda ne. Onda tugujem.

Heh, Ane, to me sad podsjetilo na one moluskine tuke koje se ne znaju maknuti s kiše pa uginu od prehlade. ;-))

Mladost je to....neka drukcija od moje mladosti...al ipak, ranjiva mladost...
mene ne ljute, nego mi je zao..teska su ova nova vremena, cini mi se...
sve je pre, pre....sve.
tako ja to vidim.

Mislim da patnja i greške u koracima nisu "privilegija" samo žena.
Ali tko sam ja da mislim....

hahaha..
da..upraf tak.
:)

u stanju su utopiti se ak ih ne pospremiš.

Nisu, Hornek. Ali mi se čini da je ovdje omjer muškaraca-predatora i nesmotrenih jaganjki uvelike u prilog muškadiji.

Možda zato jer muškarci ne blogaju u toj mjeri?
Možda i zato što ne iznose prljavi veš?
A možda i zato što svoje boli drže u sebi....

Mazo, ne bih se složila: ljubav je uvijek jednostavna. Nekoga voliš i želiš da mu bude dobro. To je sve. Međutim, možda su mlađi naraštaji veći konzumenti od nas, hebga, ipak je taj marksizam u školama nečemu služio, mi smo naučili pomalo prezirati grabež i naučili smo da nije sve u vlasništvu - oni nisu. Oni prije svega žele POSJEDOVATI.

Tesko je danas bit mlad...sve bi...mozes sve...pa ti naskodi....to je.
A vise opreza, pa sve polagano, toga vise naprosto nema.
Zive svoje vrijeme punim plucima...a to ima svoju cijenu.
I da...ja mislim da boli...da pate...u konacnici.

OK, hornek, je, treba uračunati i taj faktor. Iako nisam ovaj zapis zasnivala isključivo na bloškoj populacije, nego čak pretežito na svojim pevetašima. U onom dijelu u kojem se odnosi na stav muškaraca prema ženama koje mogu "ubrati" na Iskrici.

Iz iskustva mogu reći da ima agresivnih žena na pvt-u.
Dapače,iznenađujući je broj takvih.Krenu lagano,
radoznalo,dok ne "upecaju" žrtvu.Lako je muškarce
impresionirati,nema velike razlike u odnosu na žene.

Dobro je ovo...istovremeno pisemo...zao nam je. ...
meni jednako muskaraca i zena, da se raumijemo!!!!!!
bez razlike.

Ma, upecat se može svatko, ali neće svatko dobrovoljno leć na gradele :-))

U biti,mislim da previše miješamo blog i pvt dopisivanja.
Bilo bi bolje više ih odvojiti,potpuno ako je moguće.

Vega ovdje je toliko očajnih muškaraca (kao i žena) koji će čak i prije leć na gradele...
Još će ih sami naložiti ako treba.

Pa i meni je sad žao, kad bolje promislim. Ako je netko lakomislen ili plitak, kaj sad, takav je i kvit, nemre na lobotomiju. I nema se smisla ljutiti na takve. Jer, kažnjeni su već time što ZAISTA propuštaju voljeti, a to je nagrada sama po sebi. A još kad si i voljen(a) - FIJUUUUU!

Bilo bi im bolje da pri "voljenju" pobrišu one svoje silne upitnike iznad glave...

Eto...to je to.

Mislim da smo na blogu uglavnom mi koji smo odustali od ljubavnog pevetašenja. I utoliko me više čudi što tako mnogo ljudi ne uspijeva iščitati ama pod blogom ništa iz zapisa osoba kojima se bace na gradele, a onda ovdje pizde. Ma kaj mi pizdiš i kvariš štimung?!

Iako je, priznajem, njihovo pižđenje neusporedivo zanimljivije od šljašta i linkarenja. Pa ako je izbor ili-ili, fala ti, blože, što ih imamo! :-))

Dan, ja bi rekla samo bravo za blog :))

Ovo je islo vegi.....mada ja malo drukcije definiram, od tebe, vego...ti to malo grublje...al to je to.
PROPUSTAJU PRAVU LJUBAV.

Doduse, ko smo mi da definiramo.....al, eto....dvi tri rici ...na temu.

Vega mislim da griješiš glede pevetea,
ima ih još ovdje koji to sasvim dobro upražnjavaju :)

Bok, tragus i tnx!

Pa i nemremo definirati, osim za sebe. Svatko živi svoj život, čak i ako više gleda i zabada u tuđi nego u vlastiti.

Ja razlikujem ljubavno od konzmentskog pevetašenja, hornek. Doduše, vjerujem da sam u tom razlikovanju prilično rijetka biljčica ;-))

Nego, društvo, izvadih ja sladoled da malo omekša, a sve mi se čini da ću ga jest tekućeg. Dakle, odiljam se i želim svima da ih NE zatrave neki koji će ih ubrzo zatrovati gorkim pelinom i inim travama, a bez ljekovitosti. Haug!

E,a kad ja takvim ženama ukažem na njihovu naivnost onda sam ja
nasilnik jer silujem njihovu naivnost.A one ponovo i ponovo se
hvataju za tamo nekakve probisvjete pa im ja na kraju ispadnem
kriv za njihove promašaje.Ponašaju se ko slijepe kokoši,kao bio je
šarmantan i duhovit.Pa ju taj šarmantni napuca šakom u oko,opljačka,
na poslijetku verbalno i fizički maltretira itd,itd..
A moglo bi se o tome pisati do besvjesti.Bitno je da sam ja za takve
zlostavljač,mrzitelj žena,monstrum,luđak i divljak.Stvarno se mogu time ponositi
kad sam te epitete uspio zaraditi ne maknuvši prstom u činjenju takvih nedjela.
a u čemu je problem takvih žena?Pa njihov je problem u strahu,kad uoče nekoga
da je samostalan,jak,ne dozvoljava da ga se manipulira i gazi,tada u njemu prepoznaju
agresiju,jer to je za njih agresija.Svaki otpor prema njima će u strahu prepoznati kao
agresivno ponašanje.Još ako primjete da je čovjek fizički snažan i sposoban što šta
učiniti on postaje za njih potencijalna opasnost.Jer što bi po njihovom mišljenju takav
mogao drugo činiti nego mlatiti i daviti sve slabije oko sebe.To su te predrasude koje
su duboko u njihovim glavama.Tada se pada na štoseve kojekakvih slabića koji u sebi
kriju raznorazne frustracije koje neće otkriti dok ne pridobiju žrtvu svojim naučenim šarmom.
Jer prijetvornost im je jedino oružje i mogučnost za pridobivanje njihovih žrtvi.Sve se može
naučiti,pristojnost,šarmantnost,duhovitost(malo teže).Obrazovanje steći školovanjem ali
ljudskost i karakter ne možete sakriti iza svega toga.

Uživaj u sladoledu i budućim ljubavima :)

Ono "prava ljubav", a sta je to uopce...i tako...sad bi mi do sutra....al, ok...

Rexe malo kasniš ali ok tekst,ima istine u tome.

Jest da sam zakasnio malo a možda i zastranio u temi,budim se.
Ali po nekima ovdje ispada kako ja ne mogu izići van a da ne podijelim
nekoliko šljiva na oko slučajnim prolaznicima,ne silujem nekoliko žena
i ne zapalim nekoliko objekata.To je slika kakvu te bolesne osobe žele
ovdje drugima nametnuti o meni.I ne samo meni već i o drugim ljudima
kao što si ti Horny pa da ne navodim druge muškarce ovdje koje žele
ocrniti jer im ne idu uz dlaku.

A što se tiče moje neozbiljnosti,neka bude netko od njih toliko
neozbiljan pa da odvoji 3-4 sata kako bi preveo tekst neke pjesme
na hrvatski i još ga rimovao.Lako je ovdje bez ikakvog truda i angažiranja
iznositi svoje frustracije kao što to sada ja činim.Ali svakoga dana gnjaviti
ljude sa svojim strahovima,depresijama i promašajima nije pristojno niti
kulturno.Ovo bi trebalo biti mjesto zabava ali ga neki žele pretvoriti u mjesto
frustracija i nezdravih međuljudskih odnosa.

A to što će netko spominjati spolovila raznim imenima
ovdje,to je potpuno legitimno pravo svih koji se ovdje
nalaze, jer su to stvari koje svatko od nas ima i služimo
njima kako tko znade.Oni koji se sami sebe srame,takvima
i njihova spolovila smetaju a kako nebi i nečija druga.