Životinjsko carstvo

Jebemti seljobere, stvarno su nam kolonizirali grad!

Iza ugla moje ulice, ali u zgradi s kojom dijelim zid, nalazi se kafić. I sad došo novi gazda. A s njim i nova muzika (sve nešto u stilu "ja sam ženaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, ja sam rvaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaat...), a onda, naravno, i nova klijentela. U tragovima, srećom, ali mi stari se razbježali. Dakle, u pravilu, sjede ondje tri-četiri seljobera opisanog tipa.

I sad seljober stao uređivati: zaštićenu, povijesnu zgradu prefarbao po svojem, fasadu, čak i ćošak i dio moje ulice. Sve je to njegovo, ne, i nema veze što tu ne smiješ farbati kako ti dođe. Ajd, mislim si, bolje da je pofarbao nego da otpada od zapuštenosti, ali majketi, oči bole!

Naravno, nije farbao cijelu fasadu, nego samo do iznad "svojih" prozora. Koji nisu njegovi, jer je u najmu i najvjerojatnije će dati petama vjetra kad mu najam istekne, kao i svi njegovi prethodnici: prostor je ogroman, ima i kuhinju, a redoviti gosti su penzići, koji srču jedu kavu satima, i to samo ujutro. I sad navečer ti njegovi.

A danas burgija. Do prije 10 minuta je burgijao, a onda sam ja otišla i najljubaznije mu objasnila da je moja spavaća soba na toj strani i da bi trebao prestati. Pa kaj, deset sati je, čudi se on. Je, velim, i ja bih na spavanje. Joooj, kad bih ja mogao na spavanje u deset, on će bezobrazno. Ja mogu pa i želim, odgovorim, a po kućnom redu mir mora biti u osam.

I to je ono što me iritira kod seljobera: taj manjak obzira, višak svojatanja, a onda kivnost što nisu dočekani aplauzom. Blogme, sutra zovem murju začujem li burgiju poslije osam!

E jebga, ne zovem, ne bum bila doma... Ali ako od susjeda čujem, eeee, onda ide prijava inspekciji zbog devastiranja zaštićene zgrade! Eto.

Ja sam živjela skoro trifrtalja života u stanovima i zgradama. Ovo je fantastično kad si u privatnoj kući, nitko te ne zeza. Lažem.
Kad dođe šišati travu kod susjeda, dođe mi da puknem. Obično popodne, kad ja počivam u miru. Ali znam da to traje 15 minuta i onda su otišli.

Ma gle, juicy, ja stvarno rijetko njurdam, uostalom, preživjela sam adaptacije 6 stanova u vlastitoj zgradi bez ijednog sukoba. Ali ovo je divlje, jesemti! Ovi iz moje zgrade su znali da ne smiješ početi prije sedam i da moraš završiti do osam, da treba najaviti ako neće biti vode ili struje i tsl. OK, i njima bi se omakao poneki prekršaj, ali viš kako ovaj reagira, kaj bi on da može spavati... Pa kaj bi on da nije birtijaš? Vjerojatno revao nekome pod prozorom.

Odvratno. Takvo ponasanie je sveprisutno. Zalosno je da najezdom nekulturnih i "kulturni" usvajaju nekulturu. Lakse je nizbrdo. Zato svaka cast svakome ko im se suprostavi. Ja nemam snage. Trpim vec sedmicu dana nesto slicno. Doduse, mogu i idem van, al..