...

eto se spustila kiša
nad gradom, popodne spava
sutrašnji ručak da spremim
pruža se prilika prava

sve pod kontrolom, sve mirno
i djeca i rublje i pas
otvorih hladnjak, kredencu
povrće pronađoh za čas

čistim sad mrkvice, grašak
i odmah prionem djelu
dodajem začine, vodu,
napunim lončinu cíjelu

a onda lupi me nešto
sred mozga što glupo drijema
krumpira u loncu nije
nigdje u stanu ga nema!

Nabirem čelo, razmišljam
I već ideja poleti
Zbunjena ta luda glava
Dragog se bića dosjeti

Oh, on bi odmah mi dao
Bez sumnje, dao bi svega
A meni zgodan je razlog
Da – ponovno vidim njega

Pomno prebirem šminku
Parfem? Crno il bijelo?
Što li ga najviše pali?
Ne idem! Maštam presmjelo!

I daj si zamisli scenu
To grub bi bio presedan
Pred vratima stoji baba
I žicari – krumpir jedan!