...

posljednji pokušaj osvajanja ljubavi

Teške sam bitke vodila
Za svaku stopu nečijeg grada od zagrljaja
Po nepreglednoj stepi samoće
gazili su me konji temudžina
Vođeni mrmljanjem šamana
Nagnutim nad rasutim kostima

Šunjala se za svojim uhodama
Koje sam poslala u izvide
Dajući im precizne naputke
Da brzo se vrate s dobrom viješću
A onda u blatu gazila
Njihove jadne ruke bez oružja

Koliko su puta brižne vidarice
Šivale moja ranjena leđa oštrim iglama
I prinosile zdjelicu da pijem
Žedna, usahlih usana
koje ne ljubi nitko

I neka se sakriju svi oni križari
Grabljivci tuđih planina i skrivenih blaga
Uz dreku da kunu se bogom
Moji su mi bogovi odrali
Zadnji komadić razuma dok sam
Teoretizirala od clausevitza do brucknera
I osvajala ljubav

Mijenjala sam lukavo taktiku
Jurišala teškim topništvom
S nakanom da osvojim
bar jednu riznicu nježnosti
Bacala vrelo ulje na bedeme
Onih koji su me zvali da trgujemo
A onda zatvarali svoje duše preda mnom
Kao kapije okovane lancima

Smjerno sam im pružala ruke na ogled
U nježnoj haljini od čipke
Ta željne su samo blagog dodira
Ma barem vrškom prstiju
Jer već odavno su me sažgale lomače ratničkih poraza
I od mog tijela je ovdje tek malo pepela

I sad, kad tužim bez pobjedničkog lovora
Kao hipolita prevarena zlatnim jabukama hesperida
Pribjeći ću posljednjoj varci
I ostaviti trojanskog konja pred vratima

Komadić mog raznijetog srca

Ako je još koja trunka preostala