Ručkić krčkić

Eh, upravo sam se sjetila svojeg prvog Uskrsa kao udate žene! Vječno obuzete grizodušjem zbog domaćinskog nemara, nehaja i nerada... I čopilo me oprati prozore. Perem ja, a susjedi, svečano odjeveni, prolaze, ja pozdravljam, oni šute. Pitam muža što smo zgriješili. Nema pojma. Tek sutradan smo skužili da je bio Uskrs. Ne baš idealan dan za pranje prozora.

Ali, nisam se ovoga sjetila zbog prozora, nego zato jer sam odlučila ispeći šunku u kruhu. I sad se, uz pomoć internetskih savjeta i svojeg cca 25 godina zanemarenog iskustva, pokušavam sjetiti kak to ide. Ne preveć kvasca, da se ne osjeti, dobro premijesiti... Je, za to sam imala muža. Sad imam mikser. Ali bolje su ruke, tople.

U to vrijeme je došlo u modu peći vlastiti kruh, svi smo nešto kemijali, iako smo svi imali isti osnovni recept. Znam da smo mi stavljali maslinovog ulja. I bio je dobar, držao se par dana i nije se jako mrvio. Bez pekača i kerefeka. Koje nemam ni dan-danas, a sumnjam da ću ikada nabaviti.

Ovih dana sam se snuždila zbog toga što ne znam obilježavati blagdane. Pa kakvi smo mi to divljaci, pitala sam se, moja cijela familija i ja, da to nismo naučili? Nego uvijek ofrlje i otprilike: malo počistiš, skuhaš nešto prigodno i praviš se da slaviš. A onda se još i udam za istoga kao što sam i ja.

Doduše, sviđa mi se to što za blagdane nisam pod presijom, ne ludujem s krpama danima unaprijed, ne pečem noću, ne uzgajam u špajzi šest vrsti protvana za kolače, pečenke, kruhove, peciva i slične delicije, ali, eh, ja bih da ih imam! Te delicije. I da mi je čisto i mirisno, a da nisam sve sama odradila.

Nije mi. Noćas iza dva probudio me pas: jauče. Doslovce. Pa šetkara. Pa povraća. Pa proljev. Pa ajd to čisti. Pa ajd ga mazi i tješi, on misli da sam ja svemoguća, da sve mogu ukinuti, od kiše do njegovih bolova. A sve zato jer sam obilježavala Uskrs ribom, škarpinom, koju najviše voli. I prejela ga, meni nekak nije išlo. S puno finog, domaćeg maslinjaka. Nije to za stare pse, hebga!

Jajca ne bum farbala. Mislila sam obojati papagajska, ali oni su svoja izlegli u ožujku, a ja ih nisam sačuvala. Sad nemaju ništa. Šunku sam skuhala, ako mi tijesto za kruh ne uspije, ona je ziherica, dobra je. Uz nju ću punjena jaja - malo vrhnja, malo hrena, malo paprike pomiješam sa žumanjcima pa vratim u bjelanjke i milina! Rotkve imam, mladog luka ne, od njega mi pozli. Janjac spreman za soljenje. Samo rebarca, tek toliko, za pod zub, uz mlade krumpire. Pa sve prelijem maslacem sa začinskim travama. Mljac!

Pijuckam žuti muškat, a za sutra imam neku butelju crnog, ne znam ni ja kakvog. Iako ću najprije peptoran i mineralnu.

I falit će mi muž koji je sve to odradio sa mnom, ofrlje i nevješto, da se kucnemo, uzdahnemo, i kažemo: Ajd, nešto smo smundrali! I uopće nije loše.

..joj vego,vego...pa kaj ti misliš kak se slave blagdani?
većina nas jelom i pilom..ajd neko i u crkvu ode i to je to
onda ne mogu iščekati "normalan"dan..jer se blagdanom
ne pristoji nikam ići..i tak
..jesam te utješila? :)

super mi ovaj tvog blog, Vega.... podsjeća me na nekog :-))))))

Sretan Uskrs , zagrebačke dane ,
samo da se javim čestitam i pozdravim
dobro vam bilo u ovo vrime blagdana

a jebaj ga
kad nešto nedostaje
uvijek se osjeti

Bok, dragi moji subložani! Evo, u skladu s danom, ja se sjetila još jednom trknuti u dućan. Donijela doma 5 stvari umjesto jedne, zbog koje sam išla, e hebga...

Kak ja mislim da se slave blagdani? Uskrs, da budem preciznija. Onako kako sam ga slavila do svoje 4. godine, kad bi baka učinila sve što sam nabrojala, a pride i sakrila obojana i čokoladna jajca po dvorištu, a ja sam ih onda tražila i spremala u pletenu košaricu. A bilo je svega, kolača svakakvih, i dida bi se napio i postao gadan, ali ja bih tad taman išla spavati :-))

tako sam se našla u neki dijelovima tvojeg ponašanja.

Uskrs (a i Božić) pretvori smo u blagdane jela i pila a zaboravili, velikim dijelom, zašto te blagdane slavimo.

Jest, i nekada se jelo i pilo za te dane, ali kod menogo njih to su bili i jedini dani kada se moglo biti "razbaškareno".
Šaranje jaja? Baš razmišljam jučer. Nekada je to bio "happening" kao i čijanje perja u doba korizme. Danas živimo drugačije, običaji - koliko god lijepi bili - ipak su se promijenili,. . . . . zapravo ja kratko to zovem: pečenje pravog slavonskog kolača sa brašnom kokosa i bananama.

I onda vjeruj, nije mi jasno da skoro nitko ne razumije što sam time mislila.

Ajd, ja sam ceremonijalno ispekla čokoladnu bombu ;-))

TO!!!
U trendu biti. Čokoladna bomba sa molotovljevim koktelom! Odlično se slažu.

Evo, ja stavila šunku u tijestu nek se peče... Ako ne bude u kruhu, bit će u tijestu za pizzu. I kaj onda?

Zasvinjila kuhinju maksimalno u procesu. Sad ponovno oprala. Kad se osuši, idem si podgrijati sarme od prekjučer.

:)

suosjećam s tobom, vega...Da, oni koji su nas voljeli prešli su na drugu stranu a da nas ništa nisu pitali...Njima dobro, a ti se mučiš sa pravilnim obilježavanjem uskrsa...Uskrs treba prespavati, kaj se mene tiče...:P