'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Znaš kaj,sve mi to ide jako na živce.-rekao je posljednji genski otpadak moje savršenosti dok smo stajali u kuhinji i radili nedjeljni ručak.
-Sva ta zbrka oko proslave,savjeti,završetak škole,posao....Ne bi htjela nikad napuniti tih 18 godina.

Gledao sam tu mladu ženu,osobu koja će za par dana moći odlučivati o budućnosti ,ne samo svojoj i bio svjestan njene nesvjesnosti o tome što je još čeka.

Jjoš nedavno su male ručice u prekratkoj pidžamici,jer su rasle ko gljive poslije kiše,gurale prste u moj nos pitajući sve o dlakama koje su pomalo virile iz nosa.
I o tome ,zašto naša mačka Olga ima oko sebe šestoro mačića ili zašto vrapčići pod strehom ispadaju iz gnijezda.
A nakon tisuću pitanja to malo nježno tijelo ,koje je još mirisalo na mješavinu mlijeka i gela za tuširanje,lagano je klonulo u naručju,sklupčano,nemoćno.
Nesvjesno sve siline osjećaja koje budi u nama,utapalo se u svom snu,svojoj nekoj bajci o budućem životu.

A sada posljednja od njih tri ,stoji predamnom, čvrsto svjesna da je tek mali korak dijeli od njenih bezbolnih dana.
Meni ostaje tek sjećanje na te tapkave male nožice,ciku u krevetu dok se sa sestrom svađala oko toga ,tko će pojesti posljednju bananu,skrivećki unešenu u krevet.
Sijeda glava i bore oko očiju samo su potvrda besanih noći dok je njihovo kašljanje i hroptanje dopiralo iz sobe .I dok se provjeravalo kroz odškrinuta vrata da li spavaju i da li je ostalo gorjeti svjetlo u sobi.

Novi pearcing u nosu i ravno popeglana kosa nije prikazivala onu razbarušenu zamazanku iz vrta što je nosila kišnu glistu visoko podignutu u ruci s osmjehom od uha do uha.
Pokazivala je prekrasno mlado stvorenje, osmijeha nekako tajnovitog,kao da zna da je ono što je pred njom tek uže koje preskače s lakoćom dok ona upravlja njime.

I neka misli tako.
Ja sam svoje prošao i znam što me čeka ubuduće.
Pa makar me lomilo na sve strane.:))

lijepa prica ...pozzz

pozz una.
.zanimljivo. i njeno je srednje ime Una.:)

prelijepo ime Una ;)

zaista je..dobila je ime kad sam se vratio sa ratišta..uz rijeku Unu.

jedna jedina ! Una!

rijetko je ovdje pročitati neku životnu priču čovjeka/muškarca? tim više...lijepo je ovo bilo pročitati, dragi tata! i tvoje ptičice pomalo dobivaju krila i zna se da će odlepršati...tak i treba! nama jedino kaj ostaje tu i tamo skupljati po gdnijezdu zaostalo...perje!

jedno od značenja..iako nije jedinica.
al je bila ljubimica.:)

Lijepa priča, čestitam

Jos ce tata dugo bit prusutan u njenom odrastanju :))))

osjeti se da je bila ljubimica, iz price ...zao mi sto kcerci nisam dala ime Una..

mai,jedna je već dugo otperjala i njen ptić kriči.
ova je posljednja i nekako...
ostaješ sam

hvala ,disagree.

mazo,tko zna koliko...al uvijek je premalo.

kaže narod: majka je uvijek majka ali ja mislim da je muška odgovorna osoba uvijek "tata". pogotovo ako je riječ o curama :-)

dakle, čestitke što i treća postaje punoljetna :)))

ali čemu nostalgija, koliko vidim već su ti zatoptale nožice unuka, a bit će ih još, sigurno :))

moli,da samo znaš koliko si u pravu.
odgovoran itekako.i kad ga ima i kad ga nema uz njih.

pelpe, kaj misliš zakaj ja kod tebe komentiram ?
zbog tebe hahahaha

tnx,cc.
imam unuku 5 godina ali je vidim 2-3 puta godišnje.
baka ima je nekako važnija.

a ova je nakon rastave živjela samnom,sve do nedavno.
i sad fali.

moli,to bi bilo normalno,hahahaha

pelpe, jednom sam ti već rekla da ideš . . . . . . . :-)) e pa to ti i sada velim.
sam nemaš onu sliku ( bila je neka pozadina u pitanju hahaha)

onda bu možda ova tebi unuke ostavljala :))

cc,nadam se iskreno.
ali ne tako brzo (i to se nadam);)))

moli,kaj onda već nisam bil tam?:P

bil si tam, al kak vidim si se zvlekal ili nisi ulovil pravi gard hahahaha

repetitio mater studiorum est !

i viš, odsad do tad - uživaš :)) lepo je tebi, pelpe :)))

to je ok...al zar baš u svemu?:P

cc,ja sam sklon reći da mi je ovo najbolji period života ali ponekad dođu ovakvi trenutci.na sreću svih nas,nisu česti.:)

naravno, tekst miriši na nostalgiju, a ne na depresiju :))

kad je depresija onda i nema teksta.:)

e da...tak to biva s klincima, kad odu, fale! ostajemo solo i tada ponovo razmišljamo o...zajedništvu? ovaj put na duge staze...ne da bi svijali neko gnijezdo već naprosto da bismo imali s kim dijeliti ( i množiti bez umnožavanja) još posve dovoljne...misli, dodire i...brigu!

mai,meni se sad moje brige,realno,čine sasvim zanemarive.
zabrinut sam kad ih nemam.:))

pa s obzirom na to da si relativno novi u svijetu nas odraslih (kažu da je čovjek odrastao kad mu i djeca odrastu) ja eto već par godina bilježim svoje bivanje bez obveza prema drugima tj. djeci...postala sam sama sebi smisao i svrha? hm...dobar osjećaj al jednako tako ne možeš uzeti kad hoćeš (npr unuka iako ga nit nemam ili otić na kofi sa detetom) neki njihov trenutak. sada si naprosto u redu za čekanje...kad dođeš na red..nakon prijatelja, dragog, tazbine, posla, djece etc...sve u svemu nakon prvog šoka, privikneš se i opet dišeš punim plućima! ovaj puta opet...samo za sebe!

mai,odlično si to napisala.pokušat ću to zapamtiti.