...

Na ovaj svečani dan
Možemo samo konstatirati
Da nama dragi planet juriša
Vrtoglavom brzinom oko sunca
(stohiljadakilometaranasat, cirka)
A ono još sedam puta brže
Slijedi svoj solar apex u susret žmigavoj vegi
Nije to ništa prema orbitiranju proždrljivog sagitariusa a
Usred mliječne staze, herinog rasipništva,
Vučenog neminovno u zagrljaj velike M31,
A kako kažu chandra i nesmiljeni hubble
Po dotičnom zakonu, dakako,
Stampedo će pomesti djevicu
Perzeja, pa čak i velikog povlačitelja
Sve to jasno piše u redovnim izviješćima nase
A i dečki iz cerna tvrde to isto
Pa kako da ne vjerujemo mudrim zvjezdoznancima
Ta radi se o brzinama nepojmljivim našem malom umu
Tako kažu, do granica svjetlosti
Ukoliko nas u međuvremenu ne proždre neka
Lutajuća crna rupa
Ili isplahne kosmički udar nasumce vrtećeg kvazara

I kako se uopće usudim naivno nadati
S ove dvije nemoćne, slabe ruke
Da ću te zagrliti na vrijeme
Da ću te poljubiti dok još si uz mene
I šaptati katula : da mi basia mille, deinde centum…
A već u slijedećem kobnom trenu
Odvući će nas neminovni zakoni prirode,
razdvojiti na stotine svjetlosnih godina?

Bit će da računam na lukavu opciju:
Da smo nas dvoje,
Kao što je pametni albert predvidio,
Zatvoreni svemirski sistem
U samo našem ljubavnom enterprise-u