...

Pitaju me često radoznalci
Zašto pišem samo ljubavne pjesme
I kako to da mi nisu zanimljive teme
Npr o općem očaju propalih poduzeća
Gdje ostane gladan jedan i još četvoro
U hladnom stanu gdje ovrha kuca na vrata
Ne diskutiram o rasulu zdravstvenog sistema
Kao da i ja ne čekam pred vratima da me prozovu
I čudim se što djecu više zanimaju
Aplikacije ratnih igrica umjesto nabrajanja vrsti zavisnih rečenica
Zar nisam proživjela bezbrojne tuge
Plačući s majkama onih koji se nisu vratili,
A ako jesu, šute zatečeni tuđim obiljem
I ne spominjem velike riječi
Prijateljstva
Izdaje
Preljuba
Križa
Laži
Zavjere
Nepravde
Ne nabrajam velike ljude
I važne rang-liste
Moja je prisutnost ovdje minorna
I neće me nitko spašavati iz ruševina
Uvijek će na dohvat ruke biti neki
Jedinstveni umjetnički David
Dakako da neću vrijediti ni pišljiva boba
Makar vikala upomoć glasnije od kamenog kipa
Privikla se odavno na situaciju
Da ne pazim na svaku riječ
Sve su već odavno jalovo prožvakane
U silnim polemikama i filozofskim laprdanjima
Blijede i prostituirane
Kao zadnje kamenjarke u gajevoj
I više ne nasjedam na zvučna imena
I savjete kako spasiti dušu
A znanost je samo skup činjenica
O pojavama koje ne mogu izmijeniti nikakve riječi
Ma postavili se na trepavice
Kažu budisti, pravi ćeš zen
Dostići onda kad prođeš osam putova pakla
A onda se vratiš natrag
Da živiš dugo i sretno
Dakako, ako preživiš i odradiš sve
bez kobnih nuspojava
a kako da se vratim kad mi nedostaje
tako prokleto nedostaje
još samo jedan mali korak konačnog savršenstva
kojim me sudbina dosad nije obdarila

zar vam nije jasno zašto pišem samo ljubavne pjesme?