Zašto ne?

Jako sam se promijenila. Iznutra. Postala sam odgovorna. Prema novcu. Planiram financijsku budućnost. Kratkoročnju, srednjeročnu i dugoročnu. Štedim. Izbila sam kompulzivne potrošačke izlete. Važem, zbrajam i oduzmam. Propuštam sve možebitne troškove kroz filter anticipiranja njihove osnovanosti, utemeljenosti, svrsishodnosti.

Otkad je tako, moje je srednje ime - odricanje. Odricanje. Gadno, asketsko, naporno, stalno i svakodnevno, svjesno i konstantno odricanje. Usprkos zaživljavanju tog načina života proisteklog iz potrebe da bar donekle kontroliram neke okvire i datosti moje budućnosti, živim gore. Bitno gore no u doba kad je Scarlettina maksima "o tome ću misliti sutra" oslikavala suštinu mog odnosa prema novcu.

Straši me to. To što, usprkos mojoj temeljnoj intrizičnoj promjeni, živim gore, i što je trend tog "gore" uzlazan. Moja se unutarnja promjena pokazala potpuno nedostatnom da se nosi sa zastrašujućim makro-ekonomskim okvirima ovog šupka svemira u koji nas gura potpuna inkompetencija i sobomkonzumiranost vladajućih.

Bojim se budućnosti u ovom nehumanom akvariju bez vode, gdje je imati posao atipična privilegija povlaštenih. Fali mi predodžba izvjesne svjetle budućnosti u kojoj sam odrastala. Fali mi humana razina društvene socijalne osjetljivosti. Fali mi red i izvjesnost dobroga. Ne snalazim se na ovom sivom putu prema dole. Ne mogu se izmjestiti iz mučnih i tjeskobnih misli o tome kakvo će biti sutra. Moje i mojih sugrađana, sunarodnjaka.

Bojim se..

Strah je normalno stanje u isčekivanju nepoznatog! Ne znamo budućnost! Nitko je ne zna! Umiruješ strah onim stvarima koje su "društveno pozitivne"! Praviš si alibi! Ja se ne bojim zato jer imam, a opet sam "nothibg to loose"!

Tražiš svijetlu budućnost? Mene šef neurologije u Krapinskim zove MOJA SVIJETLA TOČKA!

Kako vrijeme prolazi, sve je jasnije , da se i treba početi bojati u ovoj zemlji.
Na žalost.
Svi bi se veselili da je drugačije.
No, kažu , kada imaš limun, napravi limunadu.
Bitno je svakog dana učiniti sve što možeš.
Ostalo napravi vrijeme.
Sretno.

Tako bi svi trebali planirati budućnost, a ne trošiti ono što nemaju...ti si normalna, drugi nisu