brusiona

.. puno prekasno primjećujem kako smo jedini gosti, u vrijeme mraka i obilja poznatog i priznatog restorana, nes(p)retno izabranog stola nad kojim se šepuri divovska plazma sa ninđama i samurajima i silnim krvoliptanjem i svim onim što se već sve pristoji u takvim akcijama i takvim plazmama..
..konobar nam ne daje šansu ni da se smjestimo, već je tu, pršti od energije i prekomjerne težine, sjedajući, ona se odlučuje za jeger, ja ću votku i tako ga se, zakratko rješavamo..
..možda nešto za pojesti, pita se naša nemeza gurkajući nam ofucane jelovnike pod nos - pa sačekaj malo zaboga, bunim se malodušno i zapravo bezvoljno dok bezobrazno, demonstrativno i teatralno prstima vadim već, očito, korištenu krišku limuna iz čaše – kuharica radi, kaže, samo do devet, ne da se smesti konobar i pažljivo, kao da mu je u rukama sam sveti gral odnosi moj limun nazad u zdjelu..
..subota je i valjda nekakav top – termin, ali nema veze, sveto radno vrijeme i mizerni građanski standard doveli su nas do pred samo dno neslućeno dubokog ponora..
..odlučujemo se na brzaka za bečki, konfekcijski jelovnik i ne nudi bogznašta drugo – od svinjetine, pita se naš vitez, ili piletine – sad se već moram baš junački kontrolirati, ako mu odlajem još će mi pljunuti u tanjur, uzimamo piletinu i povrće kao prilog..
..naravno, Slavonija je to, i porcija je rasipnički obilna, mi ne škrtarimo sa kalorijama i kolesterolom, prehranio bi njome čitavu koloniju siročadi trećeg svijeta, vino je nekakva tugaljiva frankovka, ono, omojbožeomojbože, ali – u žrvnju smo i nema tu puno mjesta za izvolijevanje..
..vis – a – vis našeg stola, ipak, desetak metara udaljen, stol je za kojim sjede sinovi vlasnika i neki klinci, valjda njihovi potomci, debeli konobar i, kasnije, nevjerovatno suha i ispijena žena – naša kuharica valjda - čitavo vrijeme bulje prema nama, intenzivno i pomno, ne miču pogled, mašu ponekad rukama i nešto komentiraju..
..odvažim se otići oprati ruke (pišati) i s olakšanjem, u povratku, skužim kako to oni gledaju ne nas nego tv i teško neko krvoproliće na njoj..
.. nasreću, ipak mute tv..
..u nekom trenutku svi se, osim konobara, izgube i sad se već gotovo opušteni, posvećujemo samo papici i vinu i sebi samima..
..za minutu..
..mogu li, pita konobar, naplatiti, znate, da zaključim blagajnu..
..mi se još borimo s onim obiljem na stolu..
..ponovno sami..
..čeka se samo na vas – čujem i ne vjerujem da čujem minutu, dvije potom..
..moja je ultima pametna, racionalna žena, dajte nam, kaže, vrećicu da ponesemo ovo..
..dok ona pakuje ostatke za pohlepnog i vječito gladnog Khana, ja se premišljam da li da pokupim trinkgeld što sam mu ostavio na stolu, ali ni on nije od jučer, čita mi misli i trpa sitniš u džep..
..malo je, al' barem nije od srca, mislim..
..ova je večer moj osobni poraz, bruka i sramota – u mom smo rodnom mjestu – i potvrđuje se ono staro: nitko nije prorok u vlastitom selu..

Jedan od najomiljenijih obroka od mesa u skoro svakom restoranu i domu je sigurno Bečka šnicla. Iako svako ima svoj način spremanja za ovu TELEĆU šniclu samo jedan recept postoji za originalnu bečku šniclu.

ponekad čovjek od lošeg jela može napraviti dobru priču!

vrlo dobru, čak