ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

¤ Ja obožavam sebe.
¤ Obožavaš ?!?!

¤ Da, to je predivna riječ. Da osjetila si suštinu.
Evo logičnog pitanja : Ako je svaki čovjek božanska kreacija, ako Bog voli svaku svoju kreaciju - zar nije logično pitanje da i kreacija/čovjek voli i obožava sebe - pa da tako Obožavajući sebe Obožava ono što je Bog stvorio.
Zar čovjek kao biće treba voljeti sve druge na ovome svijetu i sve drugo na ovome svijetu osim sebe sama ?!?
Nije li to nelogičnost te civilizacijske paradigme kojom nas raznorazni droktori.d.o.o. i crkve d.o.o. stvaraju onime-što-nismo.
Zar mi nismo božanska kreacija koja voleći sebe i obožavajući sebe obožava samo Božansko postojanje.
Zar nije to logika koja tada stvara one osnovne preduvjete da Volimo druge ljude.
Da spoznamo što je to živjeti Ljubav.

Zašto nas ne uče Ljubav u sebi prvo prema sebi "uzgajati" i BITI LJUBAV ?

" Naravno kad si EGOTRIPIČNA EGOISTIČNA PREPOTENTNA PREPAMETNA ZALUPANA BUDALETINA NARCISOIDNA " - e, o tome nije riječ :)))))) Riječ je o temeljnoj paradigmi društva, o bazičnom OBRASCU DRUŠTVA d.o.o :))))

A koga bi trebali prozvati da nas uči ljubavi,preme sebi-prema svemu što postoji;
prema svemu šzto nas okružuje;prema svemu što vidimo ili pak ne zamjećujemo našim konvencionalnim čulima ? Kogaaa!?
PA valjda SEBEE! A tko nas Priječi u Tome?

Sami sebe time što si dopuštamo biti 'u odnosu na druge' pa čim tako razmišljamo oni posjeduju nas. A to nije sloboda. Ljubav bez slobode ne ide.

Taburinixe !! ma ko mi te to naljutil, clovek ??? ma kaj god, sram ga budi.. :-)))) (to ja na losem kajkavskom :-)))))))
No ak cemo za ozbach... i ak ne odemo u narcisoidnost... i ostanemo na postovanju sebe... to JEST preduvjet postovanja drugih..

Krumpirko, volim Ljubav u tebi. :))

my-way: jebem ti do.o.o (-: slažem se potpuno jor_wej :-) a kako mi se da ? hm, pa to mi je "radno mjesto" :))))))a posao je posao s.p.o.o.

Apolonio, nisam izbrisao ničiji komentar, nego sam se unaprijed "naljutio", da odmaknem sve one površnomislečekojibilaprdalionakobezveze :-)) Znanje Imanje. Naljutiš se unaprijed - pa se svi useru u gaće :))))

Tao9,BINGO :))) a ko nas priječi u tome ? ? da, upravo to i jest suština pitanja - ne tko, jer nitko nas izvana ne priječi u tome - nego ŠTO NAS PRIJEČI U TOME - pokušaj napraviti jedan mali test - pitaj ljude koje srećeš u životu jednostavno pitanje : Obožavaš li sebe ? :-) PARADIGMA nevoljenja je iznenađujuće ugrađena u svaku poru pojedinačnog bića :)) JAVI MI ODGOVORE MOLIM TE :))

Krumpirko :-) obožavaš li sebe toliko da sav ustreperiš od ljubavi pri pogledu na svoj lik u ogledalu? Obožavaš li sebe pri pogledu na tvoje oči koje svjetlucaju ? :-) OBOŽAVANJE - ne formalno, mentalno, misleće, opčenito - nego ISTINSKI. Do svake kapljice sebe. Istinski ?

Tippedice pitanje je bilo OBOŽAVAŠ LI TI TIPPEDICE SEBE SAMU ;-)))) ( ah te curice, krenu po lubenicama i ode pamet )

Vragesxe, ispizdi me temeljna paradigma društva ili BAZIČNI OBRAZAC DRUŠTVA d.o.o :)))) a ako ćemo zaozbački - e onda se jebi i ti i poštovanje i babine kokoške i pravila službe :-))))). Ja govorim o obožavanju sebe - a ti o poštovanju. Ta riječ je toliko ofucana - da kao i moral i još hrpa riječi ne znači baš ništa osim STRAHO-POŠTOVANJE. A svaki strah je sranje - naročito poštovanje. E tako. Sori na jebi se - ali ja ti to istinski želim od srca :-))))))) ako ti nije prevruče za takove aktivnosti - uffffff ;-)))))

Apolone zemljani ;-) Obožavaš li sebe? Ti prema sebi? Ti u sebi? Unutarnji osječaj ushita u tebi kao biću ? - ne u relacijama s vanjskim svijetom. Ti - staneš pred ogledalo i pogledaš u svoje oči - obožavaš li se? Ustreperiš li od veselja što postojiš ? Kapiš pitanje? Jesi li sebi ikada postavila takvo pitanje? Nije li Kreator/Bog tebe satkao iz energije čiste ljubavi. Obožavaš li TO ŠTO JE KREACIJA BOŽANSOG ? Ti si bog utjelovljeni. Obožavaš li to utjelovljenje boga ?

DA poptpuno bezrezervno....svaki atom svoga postojanja (tjelesno gledano, ali to je nebitno, tijelo je samo domačin, privremeno stanište MENE esencijalnog i čistog), i ne guštam baš na odraze u ogledalu....to je više onak narcisoidno...svoju Esencijalnu ljepotu i Čistu Istinu postojanja vidim i bez komada stakla koa pomagala...jer tko živi u Čistoj Ljubavi (buš me tužil za autorska) netreba iskrivljenih odraza u ogledalu svijeta....


btw. kad smo kod ogledala znate li priči o Narcisu.....

dakle kraća verzija.....

Narcis lijep....ogledao se u jezeru...jedan dan pljus....i nema Narcisa (tu je kraj konvencionalne D.O.O. priče, hmmm ali ima još)....

svakog jutra Narcisa su krišom promatrale šumske vile diveći se njegovoj ljepoti, te su nakon njegove nesretne pogiblje onako tužne spustile se s grana do jezera.....i tada primjetiše da jezero "plače" ....na pitanje što je uzrok njegovih suza jezero im odgovori....."ne oplakujem Narcisa zbog njegove ljepote, već stoga što više neću u njegovim očima ogledati vlastitu ljepotu".

--- ljepoto izvuci pouku iz priče baš me zanima kakav ćeš ti odraz vidjeti u ogledalu...


Tippedice.....fakat kaj je s tom spikom oko lubenica, snedviča i sličnih oralnih pikanterija :O))

~~pussytto~~Različito je doživljavati Sebe kao Tijelo čiji odraz gledaš u ogledalu ili kao Dušu koja ima Tijelo. Ali ga ipak ima. Ono je tu, postojiš baš sad u vremensko/prostornom kontinuumu tebe kao i Tijela i Duše i Razuma u cjelini. Ako nisam svjesna ikojeg dijela Mene – znači da se ipak površno promatram. Slika nije potpuna, ipak se radi o nekoj vrsti zablude. A spavači žive u zabludi. U laži. Pitanje je Gdje sam ja SADA i kako sam SADA, i koliko sam uopće SADA. I kakav osjećaj imam prema tome. Kao što znamo ::))) ako nesto ignoriram to mi ne postoji, ili se pak trudim da mi ne postoji (samim time radi se o otporu, borbi i beskorisnom gubljenju energije i vremena), tim isključivanjem onemogućujem kreaciju dijela mene koja bi proizašla iz onog pogleda u kojem bih bila još svjesnija. Nije stvaru tome da se ne dam smesti ili ne obadajem nešto (borba ili odustajanje – gubljenje energije), stvar je u tome odakle gledam na sve što me okružuje, i može li pogled biti drugačiji, širi, ljubavniji, savršenolakoprirodnoprihvaćajuć ;)) i istinskiji. A Ja samim time kvalitetnije biti Sve Što Jesam. Najljepša Božanska Pjesma Sebi i drugima iz Mene za Sebe, pa tako u beskonačnu spiralu koja penje se gore. A ne samo ono što mislim da bih mogla biti, i da bi bilo zgodno, jer i to, bilo kako bilo, ograničava vidokrug. Onemogućuje Znanje. Uvijek kad se osjećam umorno i iscrpljeno, pitam se ‘’’Što To Mene Duša Pokušava Naučiti A Ja Ne Slušam Pa BOLI?’’’ Jer ako mislim da sve kužim, a nešto me boli i nije ugodno, onda ne gledam baš tako dobro i Ljubavno prema Sebi, i prema drugima iz Sebe. Dopustiti si Znati ne znači biti si mazohist, sadist, narcis… već znači osloboditi se od Boli zbog toga što živim Ono Što Nisam Esencijalno Ja. Upravo Savršeno takvim kakvim jest – a to omogućuje Znanje. ( A Znanje ne možem nikako dobiti nego iskustvom, interakcijom s drugima. Jer tako najbolje i jedino mogu učiti promatrati Sebe. ) Ne da izgleda, nego da uči. Ne da pametuje, nego da uči. Da ide dalje, da se smije, da se ljubi, da se obožava, da se potpuno prihvaća… kako Sebe tako i sve oko Sebe. Jer naposlijetku, ono što je oko Mene isto je onome sto je u Meni. Život Boli je Besmisao Življenja – u smislu da postanem spužva za palete osjećaja – ona koja se drogira, a ne ona koja kuži. Obrasci koji se događaju i koje ignoriram primjetiti ponavljaju se sve dok ne skužim. Kuženje oslobađa, i tada mogu krenuti dalje. Pa sam otvorena nekom novom iskustvu Sebe. Aha, a onda i rastem i rastapam se i blažim se i ljubim se. Ako se bolim izvana bilo čime – bolim se i iznutra. Jer nešto visi, i čeka, trenutak strpljenja i Ljubavi prema Sebi da postane SLOBODNO. :)