...

Katkad poželim da varka potraje vječno
Igra šutnje u kojoj tražim značajnu tajnu
Pipkam očiju zatvorenih
I slijepih
gonetam znakove po mirisu čežnje
i broju kapljica znoja na vratu

a ti, ti naprosto šutiš
jer ne treba reći ništa
i nemaš reći baš ništa značajno
ne vidiš kako mašem praznim rukama
privijam se kao plesačica, strasno
i visoko sam na planini
tamo gdje vjetar donosi suho granje
i oblake što me ovijaju i grle
kao nježne ruke
a ja se naslanjam na njih
tako sigurna i mirna...

pa neka varke i šutnje potraju vječno
ti ionako šutiš
i gledaš kako plešem i grlim,
dodirujem svaki zvuk

i ne vidiš

i ne vidim

kako se penjem na notornog
slona
kao slijepci iz notorne priče
o gluposti i zatvorenim očima
i grli me slonovska surla o kojoj ne znam ništa
i podupiru slonovske noge
kao jedini stupovi sreće

i pusti me da ostanem slijepa
da se ne gledam tako smrvljenu
pod težinom
tvoje
vrlo obične
i notorne
istine