...

Skini sad s ramena
Te bijedne krpe što nosaju ih pravednici
I oni što pravilnike o čestitosti uče napamet
Ne registriram predmete unutar crte neživosti
Pa slobodno razaraj bedeme svoje svete ispravnosti
Kulu bjelokosnu u kojoj ti
Duša strepi od urokljivog pogleda
Kamen po kamen satri zidove
Što podigli su ih strahovi i nadanja
Nekih potpuno drugih ljudi
Otrgni sumnjivi sram urastao kao korov
Lišaj nametljivih prošlih riječi
Baci ih daleko
Nek žderu meso podatnijih od tebe
Otvori svoje trgove, ne skrivaj ih drvećem
Ni poniznicima koji se okupljaju kao jeka čežnjivih sjećanja
I klanjaju bogovima
Zatečenim na ruševnim oltarima

A gledaj, stvari su zapravo
vrlo jednostavne
Ovdje smo samo ti
Ovdje smo samo ja
Ovdje smo samo mi
Dok vodimo ljubav
U ovo nježno jutro