Gotovo.

Dvije rijeci koje najbolje opisuju mojih proteklih 5 godina.

Prvo je bilo cekanje da se stari polako povuce iz biznisa i da nastavim s dobro uhodanim poslom...
Izjalovilo se...dosla mlada maceha i rasturila sve sa svojim idejama...citaj: ambicioznoscu...

Pa cekanje da femme fatale konacno odluci promijeniti svoj zivot te ostavi muža i doseli u Rijeku...također se izjalovilo...posto je doticna od prvog dana imala mali raskorak između onoga sto je govorila i onoga sta je (ne) planirala...

I eto sada...opet na cekanju...

Kao zadnji u firmi u koju sam dosao, tjs kao njihov ''back up'' plan nakon mjesec dana rada ostajem doma i cekam da uletim kada pocnu godisnji ili kada se jedna koja je ''nesigurna'' odluci sta sa sobom...

Ubija me to.
Poput najsporijeg karcinoma...

Taman se ufuram u nesto, pocnem nalaziti motivatore i slagati planove...i samo odjednom - pricekaj, javit cemo se.

Da su neka bolja i perspektivnija vremena zbilja bih odavno pokrenuo nesto svoje.

Ali ovako...u ovoj drzavi...

Toliko lud nisam.

I ruku na srce nemam ni nekih ideja u koje bih bio barem djelomicno siguran.

Igrac na sigurno?

Mislim da ne.
Postupci iz proslosti govore suprotno tome...

I vecinu puta, da li zbog tvrdoglavosti ili jednostavno cinjenice kako bih uvijek nekako iskombinirao da sve ide po planu uspijevao sam u ostvarivanju zamisljenog.

Sada opet ''on hold''.

A besposlenost ubija.

Isto kao i nedostatak vizija.



Jucer proveo lijepi dan s jednom iskricarkom.
I unatoc cinjenici kako smo oboje telefonski bili prilicno glasni i velikih ocekivanja sve se svelo na nesto potpuno jednostavno a opet tako rijetko predivno - izlezavanje na travi u sjeni ogromne vrbe kraj rijeke Dobre...dok su psi trckarali okolo i nadmetali se tko ce uzicati vise zalogajcica...

Divno je ne razmisljati o mobitelu...facebook-u ili iznenadnim pozivima koji vecinom nose nove lose vijesti...
Biti u okruzenju u kojem ti najveci dogadjaj dana predstavlja svijetlo zelena gusjenica na majici...ili pauk koji je prosetao po deki...

A rijeka tece...

Isto kao i vino...

Isto kao i razgovor...

No eto...kako uvijek biva...poslije sunca ide kisa...

I losa vijest je dosla.

Stand by.

Zivot...sve ono sta dolazi između kratkih trenutaka srece.

Sve je to život.. Što bi ti ? last minut aranžman? pun pansion? nema dragi..lova sve vrti..

eto vidiš
i onda nemoj ili zaboravi uživat u onome kaj je sada i kaj imaš i onome kaj se događa kad se događa:)

al eto da nisi na čekanju možda ne bi imal tak lepi vikend za ležat na travi..mora biti nečega dobroga

Je...ali i za taj vikend je potrebna lova, cash, money :-)

ok dobro znam://
ima i jeftinija verzija...obližnje izletište, sok i sendvić u ruksak pa i kava u termosici ili čaj i ima krasnih vidika i slika:)

čekanje iskoristi za samo svoje zadovoljstvo i opet dobro..kad već znaš da je čekanje..dakle bude i dočekivanje

:-)
Sve 5...
Samo je stvar uvijek u tome da mi je stalno razdaljina u km preko troznamenkastog brojaa :-)