;)
...a sto da kazem, da je danas divan dan u zivotu jedne studentice...peru me neki strahovi, jebote...zbilja nisam znala da je zivot ovoliko stresan...mislim: haaaallllooooooo...pa imam samo 20 godina, jos sam balavica samo takva, a od mene se ocekuje neki visi stupanj odgovornosti. Molim? Najednom treba platiti rezije (ali masu love), treba se ustati u 7 ujutro (a ja sam zivi hedonista) i onda doci doma i iskemijati da ti dan bude prejeben, kao da je posljednji, a ipak se moras truditi ne sjebat previse love. I bas kad odlucim biti doma, crkavati kraj televizora, zove ekipa...da idemo van, napusit se ko kanete i bauljat po zagrebu...i sto...pa moram ici, jer ipak imam samo 20 god. Ma i to je za preziviti, ali ja moram raditi u smrdljivoj kafani da bi platila telefon jer na neku fintu koliko god neam vremena ipak se uspostavi da smo pun kurac na netu! E onda kemijam da moji doma ne skuze da radim tako da lova kaplje na sve strane, a ipak zelim biti samo student koji uziva u svojim danima, jer samo jednom se zivi! I sto sada? Pere me pozitiva, a oko mene sve neki isfrustrirani likovi bez cura, i isfrustrirane ribe bez love za frizuru, novu sminku i najnovije trendy cipelice...vristi mi se!!!!!!! Ma koja frizura, pramenovi, sminka, cipelice...treba uzivati sve je to sporedno...i onda...shvatim...pa jebote ja sam ili totalno neshvacena ili me pubertet jos siba kao lud!
04.04.2005. u 10:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
gledali smo nebo, Ti i ja… jednim očima. Kišama ukrašeno, i jesenjim slutnjama. U iščekivanja naših boja. Živjeli smo na dlanu Boga sunca… U zrakama se tražili. Skrivača se igrali. Kada bi pala zaslijepljena tobom… ne suncem, Ljubavi . Pružio bi mi misao o nama. I bila bih na krilima ljubavi…. Podjednako smo voljeli dugu. Trčali poljanama. Željeli ispod nje proći… i biti ono što nismo. O, kako smo griješili… kako smo griješili. Ta trebali smo biti MI. Svijet mijenjati, ne sebe… ne NAS, moja ljubavi. Kako sam sretna trčala pod sivim nebom, prema Tebi… mojoj vedrini. Bosim nogama i mokroj odjeći. Kose slijepljene uz lice. Volio si kiše u meni… i krošnje pune suza. Sjećaš li se mene, u aleji kestenova? Kako si rukom hvatao granje i kapljicama me obasipao? A onda usnama sušio moje lice…. Stala sam u tvoje dlanove… Nisam te gledala, ni sada te ne gledam… a vidim Te Ljubavi. Sklopim oči, lagano kao da mi ti rukom vjeđe prelaziš. I osjetim poljupce u trepavicama…. Podjednako smo voljeli dugu… a ja je već dugo ne vidjeh
Autor: lothario | 04.04.2005. u 11:45 | opcije