MOJE I TUĐE MISLI, no iako su tuđe.... sviđaju mi se

Kad mi je umro suprug od teške i neizlječive bolesti...ostala sam naravno u zlu već samom činjenicom što ga nema.
Ali... nije to sve.
S puno entuzijazma uređivao je samo godinu ranije TUĐI poslovni prostor (bila je to na početku sirovina, beton i cigla... bez struje, sanitarija itd), s namjerom da tamo započne vlastitu djelatnost. Pitat ćete se zašto tuđi? Zato što novca i uz svu ušteđevinu i kredite nismo imali dovoljno. Radio je par mjeseci i onda je zbog njegove bolesti sve stalo.
... I ... kad se sve završilo, sastadoh se s vlasnicima koji su naravno sa svim bili upoznati. Na moj prijedlog da se sporazumimo i da mojoj djeci i meni vrate bar dio uloženog "gospodin" reče:"Svako zlo za neko dobro". Kojeg li licemjerja!
Njima dobro, pa dobili su poslovni prostor savršeno uređen "na tacni" a meni... osim gubitka muža, krediti, ni prebijena kuna.
I tako... Digoh se pomalo iz pepela, djeca završiše škole , krediti otplaćeni... naravno uz rad od jutra do sutra. Bila sam u ZLU, no njihovo ZLO je puno veće od moga. Neoprostivo!
I kad mi netko kaže "Svako zlo za neko dobro!" taj ne samo da je beskrajno plitak.... već uopće NEMA POJMA ŠTO GOVORI!
Opet ne trebam komentare.