Bez slike i tona...samo mašta.

Svjesna sam svog nepostojanja. Nema me.Nikad nisam ni bila tu. Samo sam to htjela biti. Vidim što nitko ne vidi.Vidim što želim vidjeti. Čujem što želim čuti. Jesam ono što želim biti. Jesam, postojim. A nema me. Uskoro.
Samo sam toga svjesna. Ono što nas dovede tu, gdje jesmo nije bez razloga. Samo ga treba postati svjestan.
Moj razlog postojanja je bio da postanem svjesna kako ništa nije vječno , kako je najljepše biti sretan iz milion malih sitnica. Biti spreman dati prije nego uzeti. I to me činilo sretnom. Pronaći što ljude čini sretnima. One ljude koji mene čine sretnima.
Pronaći ljude. Da. Gomile dobrih ljudi. Ima ih i bit će ih uvijek. I neljudi. Sve manje. Sunce se ponovo rađa... Tako i treba biti.. Sunce je zvijezda..Zvijezde se rađaju...žive i umiru... Svaka zvijezda ide kraju svom... i nova se rađa.

Link

hehehehh ...
sam ja lud ili ipak djelujem na tebe : ))

šetamo kroz jedno vrijeme , a kao da smo iste staze nekad gazili
jel mi to padamo da bi se opet podigli i opet kroz neko vrije šetali
sve mi se čini kao da je život samo šetnja na nekoj kružnici
morat ću smanjit pivu , dugo je još do slijedećeg porta ,

Dati sebe bezuvjetno iz ljubavi ... najljepši osjećaj.

I ne očekivati ništa zauzvrat. Ako očekuješ, onda je to prodaja. Ne ljubav.

Dajem prvo sebe sebi. Bezuvjetno. Samo tako mogu i drugome sebe dati. Bez kalkulacija. Bez računa.

sikki..ne djeluješ ti na mene. Djeluje nešto drugo.. tebi neshvatljivo.. ti si ipak još dijete za mene.

Emocije su zajebana stvar ,

da , raky.. točno..šetamo po kružnici.. žici života..balansiramo. kao u cirkusu snova..

Stvarno je nekaj cudno u zraku ovih dana!

Bez emocija smo nitko i ništa.Praznina..

čudni su putevi gospodnji
dušu treba nahraniti ,

Je ..izabel.. i kad to kažem, osjećam se ludo..nitko mi ne vjeruje.. a nije mi lako to nosit u sebi.. zato moram van sa tim..moram ispisati te riječi.

Milion sam puta bila spremna poginuti za nekoga i nešto. samo ne za sebe. Greška. Ogromna greška. Dok ne postaneš svjestan da si sebi najveći prijatelj ne gineš za sebe. A time ne prestaješ da se boriš za druge. Ne. Boriš se još jače i žešće.

Crpiš snagu iz onog što te okružuje..NE IZ DRUGIH LJUDI. Nismo valjda vampiri da se hranimo jedni drugima.

Hranimo jedni druge. Odatle sve počinje.

i da se opet rodiš isto bi činila
ljudi se ne mijenjaju samo se vrijeme i situacija ne poslože

Ljubavlju. Nahranimo se. Bilo čime... pasimo travu skupa.

Drago mi je da nisam jedina emotivka ovdje. Vas dvoje je dobro uhvatilo.

Tako je raky... sve bih ponovila. Ni za čim ne žalim. Sve sam uradila kako sam tad najbolje znala i umjela.. u suštini sam ostala ista, samo nijanse su se mijenjale.. korigirale.

Uvijek je neka vaga , radi balansa ,

Izabel..naravno da nisi jedina.. ima nas puno ovdje... nisu svi glasni kao ja..

raky,.. dušo.. vaga je neizbježna.. uvijek trebamo odvagnuti radi balansa. Nit dobro nit loše ne smije prevagnuti.
Centriraj ju.

Sreća je BALANS. Netko ga pronađe, neki ne. Nekome je vaga opterećenje. Nekome ne.

Meni super ide vaga. Odvagnem odokativno. I ne promašim.

Samo uvijek ostanem bez love. Zato jer ne znam mešetariti.

Nisi ti glasna ni naporna
jedino što imaš volju izbacit neki balast iz sebe , i to je ok
oslobađanje one negativne energije , to je kao da pijevaš

I to me čini sretnom. mirno spavam.

Neće lova poštena čovika
a nije ni u šoldima sve ,,, bar tako piva Cule ,

raky.. ne mogu to objasniti , i ne trudim se više... nije to volja..nego neka užasna potreba, koje se ne mogu osloboditi.
Jesi znao da su me ovdje zvali vješticom??

Slučajno (ne slučajno , opet ne) sam to saznala...

Naravno... lova mi služi samo da podmirim ono što moram i trebam. Lova me ne čini sretnom. Čini me stvaranje , ideje , kreativnost, mašta, romantika... sitnice koje život znače.

al je bitno ko je kriv , al je važno koji se imenom zove
moja je baba rekla , Marijeti ,
dušo babina , nek se jebe ko se jebe a ti pazi na sebe , i baš te boli ko ća misli
a ,e ,

vjestice...lahko te zadovoljit nofcima : ))

Prije ću se obradovati leptiru u letu nego Pradinoj torbi ..ili neki šmensi mensi cipelama. baznoslvno skupim.
Nekome je moj leptir glup i bezveze , neće ga ni vidjeti. Kako da ga vidi ispred Pradinog izloga?

Ali meni ne smeta ni izlog.. ni bilo što drugo.. zašto smetam ja drugima sa srećom u očima kad vidim leptira?

Slikala sam leptira kad mi je sletio na ruku... pričala sa njim. Znam.Znam da me čuo. rekla sam- OK. sad samte slikal sad možeš dalje letjeti u svoj svijet leptira....

Kako bih mogla biti sretna da ga zaustavim u letu?? Izbacim iz njegovog svijeta ? nema šanse... Psi nikako na lance..nikako ! Mace pustiti da se kreću...ptice da lete... vjetar nek me nosi...

Samo to... na oblake bijele... uz vjetar... neka me raspe.. po planini.. po travnjacima.. jezerima..

Uvik nešto fali
a to je normalno , da ne fali , nebi se imali volje borit za dalje i dulje u životu
e to je život , kad fali i kad se traži , a ne kad se preda i nestane ona volja za životom
to je ta lipota , ća se ne triba nikad predat , a život zna bit lip ma i zajeban , ako neznamo skrojit po miri

I dok to ne izbacim iz sebe ne mogu se smiriti...

to je raky...LJEPOTA OD ŽIVOTA.

sve je to život.. i noć i dan... i svitanje i sumrak. i sunce i kiša... jedno bez drugoga ne ide.

sad već lakše dišem..smirujem se... idem zapaliti jednu..s guštom.

Koliko tuge na svijetu ima ,
a mi samo čitamo o nekim sretnim stavrima ,
i oni tužni se vesele sitnicama
ako ne ničemu onda toplom i lipom pozdravu ...

poslije naporna dana , di je vruće ka da smo pred vratima od pakla
i kad padne mrak , Kako je dobro popit dvi tri male pive i dobre se posvađat sa radnim kolegama
baš onako da se ispušemo , bijes izbacimo , pada tu i grubi riči
ma ujutro ka ništa nije bilo , Samo napomena , od sada samo dvi i basta , dašta , moš mislit

Tražim svjetlost u ljudima.. Treba mi to. Da bih ja sijala. Vidim boje. Gledamo istu stvar. Ja vidim jedno.Ti vidiš drugo.
To može biti duga.. u očima.A ne mora. Sve je relativno...

Tako nam malo treba za sreću... da , raky.. nekad je dovoljna 'ladna piva, dobra pjesma... u dobrom društvu.

Ništa ja nisam drugačija ovdje i u reali. Svakakva sam.. Kad sam bijesna to se vidi, čuje, osjeti.. Kad sam nasmijana to se vidi, čuje, osjeti...Kad plačem, ne skrivam to... kad hoću ubiti ne skrivam to... Sve je to ljudski..

Jel nama natko napisao, nacrtao kakvi trebamo biti , koga voljeti , a koga ne?? Zaboga miloga...čemu onda služi duša, srce i mozak ?

Naporno je to...užasno naporno ljudima koji žive po nekim pravilima.. lakoća postojanja dolazi iz slobode izbora.

Svi mi ka ljudi imamo u sebi i onoga dobrog i onoga zla , to je ka balans ,vaga , pa se nekad stavimo kao oklop
od negativnih frekvencija ,
a šta je ljubav , da se izvuče ono najbolje koji leži negdije na duši , ono šta koristimo u našim maštanjima , a kad ta maštanje sa nekim dijeliš i kad ih neko prepozna , e to je ljubav ,

Moj izbor sam ja. Takva kakva jesam. Drugačija ne mogu i ne želim biti. Zato volim sebe. Zato mogu voljeti druge.
I ne trebam se staviti iznad drugih .-..prije ću se spustiti na tlo..nek me gaze.. ako to ima smisla. Neku svrhu.

Kad osjetim da je to bez smisla i potrebe, onda se dižem i gazim.. čisto da ta strana osjeti kako to izgleda iz te perspektive.
To se zove stav. Imati svoj stav i ne bojati se toga.

tako je Raky!! Ljubav je izvući ono najbolje iz nekoga.. potaknuti ga na bolje.. on tebi , ti njemu... kako ti meni, tako ja tebi.

Samo FER PLAY.

Posmatram ljude... ulazim u njih... ne znam kako.. ali ulazim.. i izvlačim iz njih ono najbolje ili najgore. Istinu. I samo istinu.

Istina je bolna. Ali laka. Kad se suočiš s njom. Kad priznaš sebi. I drugima. Tad možeš zasijati u punom sjaju.

Zato me ne vole ono koji se boje istine. Ali se ja njih ne bojim. U tome je razlika. Ogromna.

Kao da ja nisam sebi pljunula u lice nekoliko puta? Kao da jse a nisam sama sebi se zgadila ?? Ma dajte molim vas... pa svi smo mi samo od krvi i mesa.. ali sam se i pomazila po glavi... pred svojim ogledalom.. Oprostila sebi i drugima.

Istina je temelj svega , ako nje nema onda nema ni smisla kopat temelje ,
ljudi se boje istine , a onda io sami sebe i tone u lažima , a u lažima se teško živi ...

Bez toga ne možeš dalje.. samo sa mirom u sebi ideš naprijed.

da..raky.. laž je živ o blato... što se više koprcaš dublje toneš... a istina je voda bistra. Možeš plivati bez problema.. sve
se vidi.

Velik covjek uvijek se moze spustit a nizak se ne moze uzvisit!

Znam izabel... '' čovječe pazi kad ideš ispod zvijezda'' (Mak Dizdar) ...jel tako to ide onaj stih?

ili ona narodna.. u dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi....

Sve mi se pobrkalo...

Svića u tunelu uvijek gori ,a dug je put do te sviće ,
i puno prepreka , samo hrabri vide cilj a masa zaluta ,

Samo sam užasno svjesna kako smo mali... mislim da je i onaj mali mrav bitniji od mene. jebote ima veću snagu, organiziranost, važnost u zajednici od mene !!

Počeli smo vrijediti samo onoliko koliko imamo na sebi i oko sebe. A duše prazne.

I Prirodu smo sjebali. Pobunila se. Sila. Stvorili smo od nje mrtvu prirodu. Okačimo slike potoka i zelene šume na zidove , a kroz prozor gledamo beton, asfalt.. nepregledni..
Netko i nešto se buni...

Ne mozemo sami protiv se sebe
Bilo je u zivotu raznih situacija onih lijepih i manje lijepih, ali ostala sam uvijek ista
I da se ponovno rodim vjerovtno bi sve ponovila

A najveća sila je postao NOVAC. Zbog njega se sve događa. Kloniramo se..ovce.. peglamo lica, sise, stražnice, u trbuhu djecu skeniramo, i brže bolje treba ispraviti nepravilnosti.. treba nam spoj nečega što će zadovoljiti sve prohtjeve marketinga! Čipiramo se. Sve je to jedan veliki BIG BROTHER. Ok.. kretaćemo se međusobno uz pomoć GPS-a...

Izabel... i ne trebamo protiv sebe.. protiv prirode stvari... ostanimo ono što jesmo. Samo ljudi.od nečega smo postali.. neke stanice.. vraćamo se tamo odakle smo došli. Jel to može netko zaustaviti??

Sve materijalne stvari su nam nametnute od strane mocnika koni nas pljackaju.
Mali ljudi su postali nemocni spram te sile.

Izabel..mislim da smo nemoćni samo kao pojedinac..ali kao većinska zajednica smo sila !
Koga je više? Onih koji vrte lovu ili nas koji radimo za njihove snove ?