ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

slobodu.

znam da je skupa.
ponekad peče.

ako ju zasoli svjesnost samotnih noći.

Sunce kroz prozor puštam
ili ne puštam, kao jutros.
u ovaj svijet.
Njega ne ograničavaju ni zidovi ni svjetlost.

Moje su misli ta čudna, nemoguće rastezljiva granica.
neke dane preskočim. jednostavno. skokom u neki ugao sebe.
u neke uronim pjevom sirene.

Svjetlucavi kamenčići vatre kojom se grijem,
prevrću se u duginim bojama,
nježno milujući trenutke
u kojima sam školjka.

biram slobodu


unatoč.

biti u društvu nije ukinuće slobode

eh...dugine boje moje.. :))