izgubljena nada
IZGUBLJENA NADA
U nadi se zivi,u nadi se mre,u nadi je lubav,u nadi je sve
PROLOG
Dragi citaoce pitat ces se kakva je ovo budala od covjeka,sta mu nije jasno ,sta trazi.Nemoj me molim te strogo suditi,ja samt i muha bez glave.Sve sto sam si u zivotu zelio je samo malo ljubavi.I na kraju krajeva sreo sam nekoga kome sam se dao bez razmisljanja,bez uvjeta ,bez pitanja.Radi samno sto hoces ne zelim imati kontrolu,ne zelim na nista misliti,samo zelim piti vodu sa izvora zivota.
Cijeli zivot sam bio prosjak,lutalica-izgubljen u vremenu i prostoru,ukazala se mala nada da je mom lutanju dosao kraj-i ja sam krenuo,slijedio sam instinkt.
--------
Podne .Vrucina.centar grada.Ma i nije to bio neki grad.Mali gradic kakvih ima na milione u svijetu.Jedno veliko raskrsce,lijevo crkva,desno posta.Lijevo preko ceste na samom cosku gostiona a desno neki ducan mesnica,apoteka pekara.
Na samoj sredini raskrsca neko je imao ideju postaviti fontanu i naredati kamene klupe oko nje.Bas ko stvoreno za putnika namjernika,da si sedne,osvjezi se malo vodom koja je spricala u sredini vontane.Tako se je i tu u to doba nasao jedan muskarac cetrdesetih godina.Ta fontana,i kamene klupe oko nje su ga magicno privukle,bas ko stvoreno za jednu duzu pauzu od napornog puta.Vodoskok je zracio ugodnu hladnocu.Taj muskarac u kratkim koznim hlacama,kosuljom kratkih rukava,bakandama kao sto ich nose planinari,debelim carapama do koljena ,naslonio je svoj bicikl na jednu od klupa,skinuo veliki ruksak s ledja,gotovo hipnotisiran vodom koja je tekla iz fontane,bacio se na padajuce slapove fontane ,stavio si obje ruke pred usta i pio je iz njih,gasio zed,i zahvaljivao se vodi sto mu daje ocekivanu ugodu.Oko vrata je imao laneni rubac i njega je namocio u vodi i ponovo si ga svezao oko vrata,a njegova ugodna hladnoca hladila mu je vratne zile.Kada se je tako osvjezio sjeo si je na klupu i promatrao raskrizje oko sebe,zgrade,ulicu vozila koja su laganim tempom prolazila kroz raskrizje.Na sredini ulice igrala se neka djeca,netko se nekamo zurio,netko je setao smireno i lagano kao da je u galeriji i promatra izlozbu.Iz kuca i otvorenih prozora se cula muzika ,galama.ili bi netko kao ona bakica na prvom katu promatrao sta se desava na ulici.Grad je ugodno mirisao kao da si dosao u neciju kucu,gdje iz kuhinje dopire miris hrane,iz djecje sobe vrisak djece koji se igraju a iz dnevne sobe cuo se upoaljeni televizor kojeg nitko ne gleda.Iz kraja hodnika se culo lupanje cekica kao da netko nesto majstori,radi.Kako bi bilo lijepo biti dio tobga grada razmisljao si je muskarac na klupi,ali tu ga nitko ne pozna tu je svatko svoj,tu on nije nista izgubio.Sjedi on tako i razmislja o svom zivotu,o svojim zelama ,ocekivanjima-promasajima koje je ucinio u zivotu,nebrojeno puta.Sjedi on tako na raskrscu i pita se kojim putem da krene,a zapravo doslovce on je na raskrizju svog zivota,koji god put da uzme nevidi mu kraja ni smisla.Odmorio se je ,osvjezio se je,ustaje i kao uvijek u zivotu prepustit ce odluku sudbini instinktu da odluci lijevo desno ili pravo,nazad ni u kom slucaju.U tom momentu na lijevoj strani iza gostione iz jednoh haustora izlazi jedna zenska silueta na ulicu.Cijela njena pojava odaje jednu stasitu zrelu zensku osobu.Na glavi rubac zavezan na potiljak iz kojega izlazi rep duge crne kose.Na sebi ima jednu usku laganu bluzu,koja tijesno prianja zu njeno tijelo i vise pokazuje nego skriva neno jako napeto tijelo.Jake ponosite grudi koje hoce da iskoce,jer ich je obuzdala grudnjakom koji se nazire ispod poluprozine tkanine.Oko ramena jedna mala taskica,kao sto ich zene nose kad idu u stnju.Lagana haljina preko koljena pokriva njene jake bokove,a duge noge izlaze ipod haljine ko dva poculanska stupa.na nogama lagane cipele za setnju.Sve je to vidio taj muskarac u te dvije sekunde koliko je stajala na ulici,kao da se dvoumi dali ce lijevo ili desno.On je bio fasciniran pojavom te zene i prije nego li je mogao ista misliti,pogledala je znatizeljno,kriticki u njegovom smjeru direktno u oci,jedan mali osmjeh koji koji sve obecaje pogodio ga je ko granata,cuo je zujanje u sima,osjetio je kako mu koljena otkazuju poslusnost,a srce lupa,sve se boji da ga netko ne cuje.Disanje se ubrzalo kao da je upravo trcao maraton,a usta su se tako naglo osusila,ko da nikada u zivotu nisu bila vlazna.Ona se lagano okrenula ledjima prema njemu i pocela se udaljavati ne pre brzo ne pre lagano.Ostavila mu je vremena da se skocka ,sredi.Udaljavala se lagano odmjereno,taj korak je govorio ili me slijedi,il ostavi meni je svejedno,ali ipak ne toliko brzo cak i taj hod je obecavao.Ponovno su mu preletjele sve slike ispred ociju,svi padovi,razocarenja u ljubavi.Mnoge su vec nudile svasta,on se ponadao,krenuo i naisao na zid.Mnoge su se igrale s njim,tusirale hladnom i vrucom vodom.Ali ovaj poziv mu je usao duboko ispod koze,digle su mu se dlake na vratu,kao u panicnom strahu,a i s njegovim tijelom se nesto dogodilo,jedan sok,struja,prosla je kroz njega.Vise nije bio vladar svoje volje,unutarnji nagon ga je tjerao.Njegove ruke su hvatale ruksak i bacale ga na ledja,njegove ruke su zgrabile bicikl,a njegove noge su same krenule.To nije bio on netko drugi u njemu pokrece njegovo tijelo on je samo lutka.Sustigao ju je gotovo na kraju ulice,sisao s bicikla i sa jednim glasom koji je rezerviran samo za prijatelja,dobro poznatu osobu,zapoceo je razgovor bez straha i napetosti.
Molim vas recite mi gdje bi se ovdje na miru i u hladovini ,mogao putnik namjernik osvjeziti i odmoriti.Ona ce njemu isto takvim jednim glasom kao da se vec dugo poznaju.:Ako ce mladi gospodin ici par koraka samnom doci cemo u jednu sumicu,tamo je jedan restoran sa terasom,obgrljen starim visokim drvecem koje daje duboku hladivinu,i tisinu.Tu idem i ja kad je jako vruce ko danas.Oni su isli tako jedni pored drugoga razgovarali o vremenu,ovom malom gradu o prirodi kroz koju su upravo prolazili.Stigavsi do kraja ulice,koja je vodila do restorana,usli su kraj nadkrivenog krova zu zgradu u zadnji dio restorana na terasu sa separeima od cvijeca gdje su izmedju bili postavljeni stolovi i stolice.Oni su si uzeli mjesto u jednom dijelu terase malo sakrivenom od pogleda .Samo sto su se smjestili prisla im je jedna konobarica,osoblje ili gazdarica,tesko na prvi pogled reci,njezno su se pozdravile,kako to dobre prijateljice vec rade.Dobar dan sta ces i mladi gospodin naruciti.To nije bio sluzbeni glas konobarice,to je bio isto tako njezan i fini glas kao i kod moje poznanice.S tom razlikom sto je ta gospodja zadovoljnim kriticnim pogledom ,proucavala tog muskarca-sa jednim cudnim tajnovitim izrazom na licu kao ja cuvam vasu tajnu.Vi ste poznata osoba ovdje.Pa znate to je mali grad,svatko poznaje svakoga,a ja i moj muz imamo sivaonu i kemijsku cistionu,pa nas ljudi jos bolje poznaju.Na nacin na koji je rekla ja i moj muz odmah se dalo zakljuciti da tu nema mnogo postovanja i ljubavi.I taj covijek je otkrio svoj privatni zivot,eot ja se upravo rastao od svoje druge zene,uzeo sam si jednu sedmicu slobodno,pa malo se vozim kroz svijet,hocu srediti svoje misli.
Tako su jos jedno vrijeme,razgovarali,pijuckali on pivo a ona vino.Nakon par casica njene oci su dobile jednu staklastu caklinu,ona se sasvim opustila i pricala je i pricala.U njegovim usima njen glas je djelovao kao muzika,jednog ulicnog sviraca koji pjeva zu violinu i prica pricu o dalekim zemljama i dogadjajima.Kroz sumicu moglo se u daljini vidjeti.,zidine nekog napustenog dvorca.Muskarac je postavio pitanje sta je to.A to vam je nekada bio ljtnikovac grofa tog i tog,gdje su se odrzavali balovi.Kao mala djevojcica isla sam se tamo igrati,to uopste nije daleko.Tu se ukazala inicijativa,schansa biti sa tom zenom na samo.Hocemo li to pogledati predlozio je muskarac,da malo rastegnemo noge.Hej mala ja cu gospodinu ici pokazati nas dvorac.Gazdarica je primijetila kako ja ocima trazim moj ruksak i bicikl koji sam naslonio kraj terase.Ona je procitala u mojem pogledu o cemu se radi i prije nego sam ja ista mogao reci preduhitrila me.:nebojte se nista mladi gospodine-ja cu vec na to paziti.Mi smo krenuli,a ona ce za njima ugodna zabava-namignuvsi,a moja pratilja koketno i bit ce odgovori.Isli su njih dvoje tako kao kad idu dvoje djece preko livade,igrajuci se do svog mjesta gdje ce se naci sa drugom djecom za igru.
Poskakivajuci stigli su do rusevina,usli su kroz slavoluk u dvoriste,pa kroz velika vrata u veliku salu gdje su se odrzavali balovi.Odjednom se negdje cula muzika valcera,sve jace i jace.On je damu zamolio za ples,i oni su poceli plesati na mekanoj mirisljavoj travi izmedju rusevina ali za njih je to bio prekrasno nakiceni dvorac.Njihova tijela su se sjedinila u jedno kolo,svaka oblina tijela se osjecala,usne su se nasle i ponovno odvojile,i tijela su se odvojila za jednu plesnu figuru za jedan okret,i ponovno su se stopili u jedan vrteci zvrk.Muskarac se uzbudio i ona je to osjetila osjetila je njegovu nabreklu muskost na svom tijelu.Igrali su se macke i misa,igrali su jednu igru koja se uvijek igrala izmedju muskarca izene.On je poceo skidati odjecu sa nje njezno pazeci da ne poludi explodira i podere sve na njoj,ona se koketno branila,ali i jednim dijelom stvarno,dali je to pametno sto radimo,dali je to posteno,dali imamo pravo na to.on nije vise nista slusao ,samo jedan cilj je imao pred ocima,kao kad tigar lovi antilopu,miris zrtwe,miris krvi na ustima samo to je vazno.Skinuo je sve osim bluze i grudnjaka i prodro je u nju,i kada tigar ulovi zrtvu uhvati je za grlo i lagano joj steze dovod zraka u pluca tako je i on,njoj uzimao zrak .Pobjeda nije konacna,zadnje zidine dvorca moraju pasti,njezine grudi imati u svojim rukama,kao malo dijete osjetiti bradavice u svojim ustima.Borba je trajala jako dugo.Isto kao i kad tigar jede meso svoje zrtve tako je i on jeo meso svoje zrtve,napravio bi samo pauzu da udahne zrak i izvidi dali je u blizini neprijatelj,komji bi mu otkinuo zrtvu iz ustiju.Kada je pao zadnji zid tvdjave,spustila se odjednom noc kad je nesto explodiralo u usima.Culi su se samo otkucaji srca i duboko disanje borba za zrak.NIsta vise od tog trenutka nije isto kao sto je bilo do sada.Djecak je postao muskarac.Janje je postalo vuk.rodila se nada.
Kad su se ponovo vratili u restoran bilo je vec skoro vece,gazdarica je posluzivala zadnje goste.Kako mu je zena po povratku u restoran rekla da je gazdarica njena sestra,bilo mu je jasno otkud tolika bliskost dvaju zena,zato su i bezbrizno pozdravivsi se sa njom ,krenuli na vrata gdje je pisalo privatno,i uputili se na gornji kat.Bio je tu hodnik iz kojeg su vodila mnoga vrata u prostojije nekadasnjeg pansiona.Lijevo krilo je bilo pretvoreno u privatni stan od gazdarice.Ona se uputila na jedna vrata u sredini hodnika,koja su vodila u veliku dnevnu sobu.S0oba je bila ukusno namjestena,teski hrastivi regal preko cijelog zida ukrasavao je dnevnu sobu,a preko puta na drugom kraju sobe mali sankic i okno bez vrata gdje se moglo vidjeti dio kuhinje,ogranicavali su drugi zid.dva stola sa stolicama okolo ispred sanka cinili su dojam prostora za zabavu te drugi dio sobe do regala sa niskim stolom i dvije kozne fotelje davali su dojam prostora za odmor.Njih dvoje su si sjeli za jedan od ta dva stola,ona je vec uspjela iz frizidera izvaditi flasu vina,dok je on vidjeci staa ona radi uzeo iza sanka dvije case na stalku za vino.Ona je natocila case pune vrhom i nazdravili su za bolje sutra.Ona je pila vino kao vodu,ne zato sto je bila samo zedna,nego vidilo se da joj alkohol odgovara.Ona je pila cijelo vece ,kao kad je covijek zedan,i üz veceru koju je donjela njena sestra,i poslije vecere uz razgovor.Sestra je u medjuvremenu nazvala njenog muza,da ce mala ostati kod nje spavati,izgleda da to nije bilo prvi put da na taj nacin njena sestra obavjestava muza da je mala previse popila da ide kuci.Nakon nekog vremena sestra joj se povukla na spavanje,ostavila nas na samu da pricamo,a soba za nas da je direktno preko puta vratiju od dnevne sobe,vise njemu govoreci nego njoj.Ona je polako tonula iz svjesnog stanja u neko polusvjesno stanje.On ju je uzeo za ruku i odveo u spavacu sobu,posjeo ju je na rub kreveta i vratio se u dnevnu sobu po case s vinom te polupraznu flasu vina,koju je stavio na stol u sobi pored kreveta.Sjeo si je pored nje na krevetu,uzeo je za ruku i milovao je cas po ruci,cas po licu,cas po kosi cas oko struka sto je uostalom i cinio cijelo vece dok je bila prisutna i sestra.Usne su im se cijelo vece pronalazile,spontano ,prirodno kao kad covijek jede i kad vilica pronalazi svoj put do ustiju.On ju je njezno poceo skidati,svejedno u strahu da mu nece pobjeci-tog osjecaja nije se mogao osloboditi.Otisli su na tusiranje,njezno ju je prao kao sto se pere malo dijete,kad su bili gotovi sa tusiranjem obrisao ju je ,uzeo na narucje i odneo na krevet.Ona nije prestajala pricati da zeli slobodu,da joj je dosta i muza i ovoga grada,a on je zelio nju.svako malo si je osvjezavala usta zutom tekucinom –vinom.Njoj je bilo vaznije pricati nego sex,ali on ,on je bio uporan,milovanjem i poljupcima po cijelom tijelu ljuljao je njenu sigurnost.Njezno se otimala i pricala,ali kad je osjetila toplinu njegovog jezika u svojim preponama,predala se i umuknula.Usta su im se spojila,tijela su im se spojila,samo jednolican ritam tijela odavao je da u sobi dvoje vode ljubav.Muskarac je opet bio tigar koji je svoju lovinu,jeo od glave do pete,sigurno lagano,sve dok nije ostalo nista osim kostiju.Zaspala je u njegovom narucju,i on je jedno vrijeme bio jos budan.Nije mogao vjerovati,da mu je ova nepoznata zena,utalila glad prvi puta u zivotu osjecao se sit,nista mu vise nije trebalo,niti jedne zelje nije se mozak mogao sjetiti.
Drugo jutro probudio ga njezin glas :cujes ustanimo ja moram ici kuci danas dobivamo goste u kuci,imam puno priprema.Sve se to tako brzo desilo,obukla se na brzinu,stisnula mu poljubac na usta i rekla da ce se javiti telefonom kod sestre kad gosti odu.ciao ciao.Njemu je bilo svejedno,on je bio zadovoljan,nista mu nije falilo,a vidjet ce se jos danas poslije podne.Sa njenom sestrom se dogovoriotj.ona mu je predlozila sinoc da moze ostati koliko dugo hoce,da je kuca dosta velika.,da nikome nece smetati.Sjedio je na terasi,isao u setnju,razgovarao sa njenom sestrom o svakodnevnom zivotu za vrijeme rucka.Ona je za sankom imala jos jednu zensku i u kuhinji jednog kuhara.On je smireno cekao vecer,javila se da ce doci oko sedam sati.Lijepo je izgledala sa svojom raspustenom kosom.Sjedili su u hladovini drveca,pricali,i pricali.On ju nije ispustao iz ruku.Ona se nelagodno osjecala,sta ako nas netko vidi od mojih poznatih,prijatelja,znas kako bi to bilo,danas moram ranije ici kuci imam pune ruke posla.On ju je uzeo za ruku i vodio je gore na prvi kat,direktno u sobu.Kako su se ljubili tako ju je skidao,primijetio je kod skidanja,da je obukla danas crvene cipkaste gacice inace je imala crne.Ponovo su uzivali,ali samo da je nekako mogao zaustaviti vrijeme,ili da nemora ici kuci,da ostane zauvijek s njim.Rekao joj je nek si uzme vremena za razmisljanje koliko joj treba,dali ce ici s njim ili ostati kod muza.A ona neodlucno neznam,neznam i neznam.Sestra ju je isto nagovarala,ali odgovor je bio neznam.Slijedecih dana dolaziola je na par sati,voljeli su se i nisu puno pricali,tijela su govorila za sebe.Sto je vise bio s njom sve ju je vise trebao,sve vise je bio gladniji,a vremena sve manje.Kad bi otisla ostao je jedan gorak okus u ustima-dali ce se ikad vise vratiti.Svaki put kad bi vodili ljubav osjecao se ko da mu je to prvi puta s njom,a podsvjest je vikala mozda je to zadnji puta.Ona je bila sve sigurnija a on sve nesigurniji.Vise ju nije morao sklidati to je cinila sama.Stalno je nagovjestala da to ovako nemoze ici dalje,da se osjeca lose,kao prevarant,kao da svatko pokazuje s prstom na nju kao da svatko zna nasu tajnu.On ju je vec volio samo jos toga nije bio svjestan.Ona je zeljela da se sve vrati na staro a on je htio da se ona ne pati.Poduzeo je jedan korak sto je vec jednom u zivotu vec ukod svoje prve ljubavi ucinio.Rekao joj je da je snjima gotovo da nek die.Htio je vidjeti dali moze bez nje zivjeti,htio je znati kolko mu znaci,htio joj je dati slobodu u ime svoje ljubavi prema njoj.Strasan experiment-katastrofalan.Po njenom glasu je prepoznao da je pogrijesio,nakon dva sata je nazvala njena sestra neka dodje da razgovaramo.Dosla je navece ali vec pijana.Prvo je plakala,onda si je rekla to je tako moralo biti,ali do navece se naoruzala alkoholom i osvetom u srcu.Nastavila je piti i dalje,malo mu je sjedila u krilu malo diskutirala sa sestrom koja je takodjer imala svoje probleme.Povremeno bi mu podbacila koje provokativno pitanje,i bez da saceka reakciju ili odgovor,nastavila bi razgovarati,diskutirati sa sestrom,ne pruzajuci mu sansu da se opravda ,da se obrani.On je to njeno ponasanje podnosio osjecao se krivim.Sjeo joj je pod noge naslonio glavu u krilo,pokazao svoje povjerenje i ljubav,a ona jesi li tako klecao i kod svoje zene.Podnosio je sve udarce,cekao je da ta oluja prijede i da ponovo nadje utjehu u njenim grudima-gdje se osjecao prvi puta u zivotu kod kuce u sigurnosti kao dijete na grudima svoje majke.
Ali ona nije prestajala,alkohol ju je potpuno okrenuo.on joj je stisnuo poljubac na usta i rekao ja odoh spavati.Ona je ocajno uzviknula njegovo ime,ali on je vec krenuo i tu nema vise povratka.Za jedno pola sata cuo je kako ju sestra vozi kuci.Sjeca se samo jos jednom je uzviknula njegovo ime,u ljubavnom aktu trecega dana.Dva dana nije cuo nista od njoj-to mu je doslo kao jedna vjecnost
Ponovo ju je nazvao da se nadju,da ce doci,pak je nazvala za dva sata kasnije da su stigli neki kucni gosti-tu je on izgubio kontrolu-i ucinio gresku svog zivota-zaprijetio joj je ili dodji ili ce cijeli svijet cuti sta imam za reci o nama.,te spustio slusalicu.Ona je nazvala jos dvaput iza toga ali on je digao slusalicu i govorio ko ludak ne,ne ,ne nedozvolivsi da bilo sto kaze i spustio joj slusalicu.
Nije joj onhtio nauditi,nije htio izdati njihovu tajnu,on joj je samo htio reci da ju voli,htio se prijateljski uz ljubav oprostiti se od nje a ne u svadji.Ali nikako da ju uhvati za rep ili za glavu,da ju smjesti na klupu i kaze joj sto osjeca za nju,da joj zeli srecu,da joj kaze da mu je sve na svijetu sto ima.Da joj je zahvalan do groba za malo paznje i ljubavi sto mu je poklonila.To joj je i rekao kroz suze za dva dana nakon prijetnje,ali on je u njoj i to malo simpatije sto je osjecala za njega ubio tom strasnom pretnjom.Tu su se rastali,ona se smirila ,makar uz malo nepovjerenja sto joj se citalo s lica.Oprostio se i od njene sestre i otisao kuci u svoj mali stanicak-od tog momenta su pocele njegove muke.Okretao si je film stotinu puta unazad sto je sve s njom prozivio-ali kraj je kraj-umrla nada.
----------
Zamisli si dragi citaoce ponovno ono raskrizje puteva,stoji covjek tamo i razmislja kojim putem krenuti.Stotinu puta stajao je on na raskrizju puteva i bez razmisljanja ,instinktivno izabrao bi jedan smjer,jednu ideju i krenuo bi tim putem.Zamisli si dragi citaoce jednu tamnu ulicu u njoj lutaju ljudi izgubljene duse,hvataju se jedan za drugoga u nadi da ce taj donjeti spas.Tako se i taj covjek cijeloga zivota nalazio na toj tamnoj ulici,lutajuci trazeci malo ljudskosti i ljubavi.Ponekad bi se spotaknuo,naletio na nekoga onako bez veze,rekao oprosti,ah nista nista kazao bi taj.Isli bi oni tako nekoliko koraka pricali o svemu i svacemu.Svatko bi imao nesto za reci o svom zivotu o svojim nadama i zeljama,snovima.Cas bi padala kisa,cas puhao vjetar,cas bi bilo zima,cas sparina.Sve se to dogadjalo u toj ulici u taktu jednoga sata su se mjenjala godisnja doba,to je bila ulica odbacenih,izgubljenih,kaznjenih.Iz kuca ,iz njihovih ,prozora ,vratiju,balkona,dopirao bi zivot,muzika svadja,porodicni zivot,svaki dan je bio bozic,svakog sata uskrs,svi su slavili rodjendane,svadbu,a ovi jadnici ,prosjaci,izgubljene duse trazili su da im netko otvori vrata i natrenutak pruzi toplinu doma.Isli bi oni tako tom ulicom ka nepoznatom cilju,ta ulica nije imala niti pocetak ni kraj,tu je uvijek bila noc i nevreme,tu se na svakom cosku netko plaakao i molio nekome uzmi me sasobom,spasi me.
Ako bi se dvoje nasli predali jedno drugome,nagrada bi bila da se noc polako pretvarala u lijepi suncani dan,k njima bi dosao jedan covijek u bijelom,sjede kose,nasmijanog obraza,netko slican mojsiju koji je ugledao boga.Nosio bi pregrst kljuceva,lijevo i desno zu tu ulicu bilo je mnogo slobodnih domova za one koji su se nasli i ti blazeni dobili bi kljuc od jednog stana po njihovoj mjeri,i smjeli bi uzivati toplinu doma i stece.Svatko od tih izgubljenih ima isti cilj jednom dobiti kljuceve u ruke da izadje iz te tamne ulice.Svako novo poznanstvo otvara nove nade blizi si do tog zeljno ocekivanog kljuca.Tko je pre ponosan da se moli za ljubav,tko je pre ponosan da prizna da je los,tko se ne zeli popraviti,biti dobar covijek,garantirana mu je ta ulica i da nikada nece dobiti te ocekivane kljuceve.Tko na prevaru ,laznim nadama pokusava preko drugoga,preko njegove boli docepati se tih kljuceva mora vidjeti,da bez obzira sto je u toplom stanu ,bez obzira sto sija sunce on je na toj ulici ostao dusom tu mu je samo tijelo.Onaj drugi prevareni uziva sjaj sunca,uziva u raskosno postavljenom stolu.Njemu prija sto se jede i pije,njemu zrake sunca griju dusu.onaj drugi prevarant vidi sve to,ali nemoze uzivati u tim darovima,negrije ga sunce bez obzira sto mu je izlozen,i ne prija mu hrana i voda koju konzumira.On je svjestan da se mora kompletno vratiti na ulicu predati kljuceve crnom covjeku zakrabuljenog lica,zatvara vrata iza sebe i dan se pretvara u hladnu vlaznu noc,gdje se cuje samo vrisak vjetra,plac izgubljenih,i zastrasujuci zvuci noci.Ne da je samo sebi odredio sudbinu-mrak nego eto i taj partner je na ulici,i njega je povukao za sobom,iza sebe cuje vapaje vidi sto si mi ucinio,zasto si mi to uradio.ali to njega ne briga on die dalje trazi novu zrtvu novu nadu.Kazna slijedi sama od sebe,za ruku ga hvata jedna prekrasna zena ,obecaje sve,daje sve,trce ka bijelom covijeku,zahvalno uzima kljuceve koje je upravo predao.Kljuceve dvorca i palaca.,ma to se netko zabunio dao mu pogresne kljuceve,ali nema veze,jedi i pij uzivaj u toplini suncevih zraka,budi kompletan covijek,uzivaj u darovima raja.Polako uvidjas da i tebe netko vara,daje ti laznu nadu,obecaje ti zivot,kojeg ti slijepo bez razmisljanja upijas u sebe jer to nisi zasluzio,to nije trajno.Smijes se onome na ulici koji je tvojom krivicom tamo zavrsio,a to nije jedini kojeg si spremio izbacio na ulicu,Uzivaj samo govori ti neki glas neces dugo,past ces jog dublje u jos mracniji i hladniji tamniji kut one ulice iz koje si dosao.Sve ti je jasno,cijeli zivot ti je pred ocima svaka zabluda,svaka prevara,koju si pocinio ili koju su tebi pocinili.Boris se grcevito,kao na rubu ponora da ne padnes u bezdan,ali nista ne pomaze,svakog momenta ,svake sekunde,si blizi vratima ulice.Placi ,grebi moli,ali sudbini nemozes pobjeci.Vrata se polako otvaraju,mrak se nazire,huce vjetar,cuju se krici,neke ruke te vec hvataju,i vuku te van u cemer.Ti si bez moci,ukocen,nemozes nista poduzeti oduzete su ti ruke i noge,a nesto te vuce i vuce,dalje i dalje u tminu.Vec osjecas udarce bicom,netko ti grebe kozu,skida ti odjecu i obucu,klijestima ti trga meso .Ali sve ti je pravo,to si zasluzio,molis za oprostaj,nadas se da ce te u zadnjem momentu uhvatiti nevjerna ruka i povratiti te nazad u toplinu doma.Vrata se zatvaraju zu skripu,jedan podmuli dum rekao ti je dao ti je do znanja da su se vrata zatvorila do kraja.Tuku te pljuju te a ti se nesmijes braniti,ne da nebi mogao vec bi te bilo sram braniti se,jer bi time htio reci ja sam nevin,nisam kriv-a znas da si kriv.Razbijenih zubi,gotovo gol i bos,potrgan do kraja,meso ti visi,krvaris,zavlacis se u kanalizaciju,gdje svatko sere i pisa po tebi,imas zelju da umres,da te nestane.Sam sebi deres kozu,trazis u tmini nesto cime bi si skratio muke,ali ali nada te ostavlja na zivotu-prokleta nada.Ona ti govori nije sve gotovvo,iskreno se pokaj,potrazi one kojima si ucinio nazao i ako ti oni oproste mozes mirno otici do bijelog covjeka dobit ces kljuceve.Uzdizes se,sijes svoju potrganu kozu,kao covijek koji je prao u prasinu,treses prljavstinu sa sebe,i letis od jednog do drugog,oprosti drug sto samt e povukao u ovu ulice molim te oprosti mi.Prolazis kao zombi,kao gladni beskucnik pokraj prozora i vrata kroz koja si tako nemilosrdno prije nekog vremena bio izbacen.Unutra je svijetlo,ali navucene su zavjese nista nemozes cuti ni vidjeti,u dubini duse zelis njene grijehe preuzeti na sebe,ne zelis vise da drugi pati zbog tebe,sve te boli da drugome zelis dobro ,ali osjecas da je to jedini put ka spasenju.Rane su se nekako ko od cuda zatvorile,odjeca nije vise tako dronjava na tebi,nesto se cudno dogadja.U dubini noci u pokajanju,preobrazbi proteklih dana imao si snage otvoriti svoj grudni kos,iz njega je izlazila bozanska svjetlost,i nju si pokazivao svakome na cesti koga bi sreo.,Njegovo lice bi obasjala ta svjetlost,crte lica su poprimile blazeni izraz,i on bi kao sto covijek otvara zakopcani kaput na grudima otvorio malo svoju dusu.I odtuda izlazi bozanska svjetlost i ti imas pravo vidjeti ljepotu njegove duse.Najednom u toj tmini vidis kako ti izgubljeni ljudi stoje jedan prema drugome,cijela ulica je puna parova a izmedju njih svjetlost obasjava im lica ,svatko gleda svakome u oci i u dusu,Da ovo je ulica jadnih i izgubljenih,ulica kaznjenika,ali ako se smogne snage,ta svijetlost bi mogla ispuniti cijelu ulicu,noc pretvoriti u dan i sva vrata bi se otvorila i svi bi dobili kljuceve od doma.
-------
Eto tako je taj muskarac prosao kroz raj,pakao i cistiliste,ustao od mrtvih,i krenuo u novi zivot.
Njegov stan je razbacan ko da je u njega pala bomba,prasina se zavukla u svaki kutak sobe,nezavrseni poslovi,misli,leze svuda naokolo,Treba napraviti red u svojoj sobi i u svome zivotu.Tragovi grcevite borbe vide se svugdje gdje se okrene,a najvise u njegovoj dusi.
Devetnaest godina trajala je borba za izgubljenom ljubavi drage mu osobe,u tih devetnaest godina kaosa probijao se kroz zivot,kako je znao i umio,cijelo je vrijeme bio na putu,jeo je stojecki,pio je stojecki spavao je stojecki.Sve je radio stojecki i iz pokreta ni minute nije stao sto se vise borio sve je vise gubio zdrav razum.Gradio si je kule i palace od karata,svaki dan ponovno,nista nije bilo dobro.Svojoj izgubljenoj ljubavi sagradio je oltar i njenoj sli ce molio svaki dan.Htio je spasenje ali nije znao kako,Nadao se boljem sutra i da ce sutra bolje napraviti i ljepse svoje gradjevine.Zivio je dva zivota,gdje se granice nisu tocno poklapale,.Nikada nije sa stopostotnom sigurnoscu znao gdje se nalazi u snu ili na javi.Sagradio je dvorac u kojem je zivjela njegova kraljica,bio je zigosan njenim imenom,njenom slikom.Nekako magicno iznenada dosla je druga kraljica u njegov dvorac,zelio si je to oduvijek.Dala mu je sve i uzela mu je sve.Poklonila mu je raj i bacila ga u pakao,a cistiliste je morao proci sam.Srusila mu je dvorac i snove s tim vezane.Borba dviju kraljica trajala je dugo dugo.On je stajao pred vratima,nije smio uci unutra,to su one rijesavale bez njega.Sad je navijao za jednu sad za drugu.i na kraju molio je boga da ne pobijedi ni jedna,da obadvije podlegnu ranama,jer nisu stvarne,one su proizvod njegove maste.Vise ne vjeruje u djeda mraza,u pricu o snjeguljici,o pricu o ruznom pacetu.On vjeruje u nadu.Ta zvijer sto se rodila u njemu,nezna kako da ju drzi pod kontrolom-dali ce trgati sve pred sobom na sto naidje,klati i piti krv svima uzeti si od zivota beskompromisno,slijepo,kao sto si pas uzme pravo bit zlocest kad odraste,mrci na sve oko sebe jer nece vise dozvoliti da ga tuku,sutaju u cosak,bace mu ostatke mrvice,a on hoce samo malo ljubavi i topline.Ili ce biti samaritanac,nositelj nove vjere i ljubavi.
Ponovno je na raskrizju puteva,jedan vodi u onu tamnu ulicu,a drugi?Volio bi da otkrije tajnu zivota.
Jedino sto je na kraju ostalo je NADA.
06.08.2003. u 0:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar