..dakle ovako..:)

Čitam i nikako mi nije jasna ta sentenca "OPROSTITI SEBI"
Kak si možeš oprostiti? Kaj si sad neki veći autoritet
sebi nakon pol sata kad si skužio grešu?
Nekaj si naučio i poboljšao se samo tako pa eto, moš si dat
oprost od grijeha? Kaj, sam si sebi viša sila odjednom, a isti si promoćurni
bedaček kao i prije? Zar ti onda ne treba viši autoritet.
Objektivan sud vanjske strane? Doduše, i praksa je tu zaribala:
najlakše je istovarit se pred ispovjednikom (službenim ili ovak polujavnim
auditorijem neke stranice), kazni te se sa par očenaša ili par
posprdnih komentara ..i ajd ti dalje i ne griješi.
A mi smo ostali isti sjebani u sebi. i opet, licemjerno, znajući da
ćemo proć lišo..u nove greške, uglavnom iste u drugom aranžmanu.

Nema oprosta sebi. Moraš malo analizirat, priznati si da
si pogriješio, da si se ogriješio o nekoga ili sebe;
utvrditi gdje je kvaka, zašto nisi pametnije a trebao si
i, najvažnije, mogao. Zbog čega su te vlastito ponašanje ili odluka
doveli tu gdje jesi ako je posljedica strašna. I ne ponoviti to.
Nikada. Nikada.
Ako si oprostiš - vjerojatno ćeš opet upast u isti krug hrčkovog
kotačića i mentalnog zaborava.

Jer. mi smo lukava bića - uvijek ćemo, čak i ne tražeći drugu
osobu kao krivca ako ona i postoji, naći izlike,isprike i samoopravdanje
za neko svoje ponašanje.
Te takvo je bilo vrijeme, takve su bile okolnosti, nisam razmišljao,
prebrzo sam zaključivao, bio sam mlad i neupućen, zanijela me ljepota,
strast, nejebica, ljubav, ja sam takav po prirodi, nisam znao drugačije,
takav sam kakav sam, i tako dalje i tako šire...
Na taj način sklapate prividan mir sa sobom. Ono, da možete zaspati
i dalje sutra uspravno hodati.
Prividan, kažem.

Sa sobom se treba sklopiti pakt: ne opraštam si, znam kako i gdje sam napravio
krivi korak i doista zašto. Tako je bilo, živjet ću sa time i sobom u miru,
to me promijenilo, unazadilo, povrijedilo, ali drugi puta ću pametnije.
Jer će me grižnja savjesti uvijek podsjetiti kako mi je bilo.
Oprost je samo umirenje savjesti, podilaženje vlastitim sebičnim potrebama,
flaster (il' selotejp) za trenutno privremeno krpanje rupe u duši
i kad tad će nam se u nekom obliku obiti o glavu.
Eto.

slažem se u potpunosti Mim

:)

Ja se bojim emotivno vezati za muškarca s kojim se ševim, jer mislim da će me boljeti kada to sve skupa prestane. Bojim se. Strah nije privlačan. Osjeti se da si "odovojen".

Onda radije odustanem. Odvajam si prste koji ne žele pustiti, ali puštam.

Moramo znati gdje smo slabi i zašto smo najgori.

Ja sam emotivno nezrela osoba. Simpatična, ali nezrela. Pod pritiskom straha vrlo neugodna.
Tada odnos prelazi u destrukciju, jer osjećaj uznemirenosti traži uništavanje "prijetnje".

A znam da mi je bilo lijepo. Samo, ja nisam sposobna imati kvalitetan odnos s muškarcem u čiju lojalnosti i emotivnu naklonost nisam sigurna. Sigurnost mi treba. Osjećaj "mi". Bitno je da bilo tko u vezi primjeti kako odnos ide u destruktivnu verziju sebe i onda ga treba prekinuti. Da li je to privremeno ili zauvijek, nije bitno. Bitno je ne tolerirati takvo ponašanje, ni sebi, ni drugome.


Nema oprosta- ima samo naučenih lekcija i nenaučenih.

Mimsy, mudra, mudra, a mlada si. To je jako lijepi paket :-)*

Malo ja sad prečicom, jer mi je ovo zadnji dan premiuma.
I neću više. Dosta mi je bilo.
Treba malo promijeniti.

Samoodržanje nas je prisililo na samoobmane i samozavaravanje,
al' nema potrebe za time..jelda :).

tekst je općenit, ne odnosi se samo na veze m/ž

Paške
to je problem većine žena i muškaraca ovdje
strah od povrijeđivanja
nesposobnost uspostave povjerenja
a to opet proizlazi od pomanjkanja samopouzdanja

a oprost kao svjesnost osobnih grešaka?
ili pomirenje sam sa sobom?
nemoj doslovno shvaćati riječ

Ne znam ja to. Ali vidim kako i drugi ljudi zbog toga pate. Onda treba netko uskočiti, upozoriti ako ja ne primjetim, a u dubini znam što je veća "prijetnja"- jače "gazim".

Zato je dobro trenirati "nerazmišljanje" jer strah dolazi iz glave.

mei, zato sam to i promislila..
ovdje je uglavnom pisano u doslovnom smislu..
blagoslovu bivših gluposti..

(a da se ševiš s onim uz koga ćeš poželjeti spustiti ručnu, pa apstiniraš dok ne naleti takav? ;)

upravo obrnuto Paške
treba trenirati razmišljanje
u smislu razrade
postupak - posljedica
i činiti to unaprijed

je mims, jučer sam napisala "oprostiti sam sebi"
ali ne kao emotivnu, trenutnu eutanaziju, nego kao svjesnost učinjenog i arhiviranje istog

mei..:)..ovo o apstinenciji jee išlo paške, jel ?

je, mims :)
(ma vrijedi za sve, barem, gledano, iz mojih cipela ;)

Mimsy, uvjerena sam da svi ljudi reagiraju na način na koji misle da je naispravniji u datom trenutku. Pogotovo ako su impulsivci.

Idemo kopati po prošlosti i ne opraštati si zato što smo odabrali najbolje što smo znali??

Ja si sve oprostim. Znam da napravim sve što sam mogla za nešto. Ako ode krivo- besmisleno je tražiti krivca.
Jednostavno je tako trebalo biti.

I bez zezanja. Ako daš sve od sebe i ako nešto ode krivo, vrijeme pokaže da nije otišlo krivo, nego da se samo otvorio neki novi put.
Pet minuta si govorim da sam budala, pet minuta jebem mater i sebi i drugima i sljedećih pet minuta pustim i odem dalje.
Taman se radilo o raskidu smetne zaljubljenosti.

arhiviranje...a kajjaznam..
mogu arhivirat nekaj kaj sam sjebala u nekom dopisu pa
skužila i brzo ispravila..
al' si neću, recimo, oprostiti kaj sam brzopleto dopis poslala
bez kontrole
jer, pametnija sam od tog, očekujem bolje od sebe

eh, pogni, ne radi se tu o tome da smo učinili najbolje što smo znali u tom trenu
to se podrazumijeva
ali smo skloni samoobmanjivati se i nalaziti si opravdanja upravo time
a moglo se bolje

mims, za sve treba vrijeme
pa i da prožvačemo svoju glupost ili spomenutu brzopletost
(obično postane marginalna kad na njeno mjesto dođe neka druga ;)

napraviti glupost
pa si je kasnije oprostom opravdavati
pa kud to vodi
u novu glupost naravno

super je meni i ona mantra, ja zaslužujem više i bolje.
U isto vrijeme dupetom ne mrdnuti za to više i bolje.

Uvjerenja sam da svi jesmo, i imamo baš onoliko koliko zaslužujemo.

Bome što se tiče oprosta sebi ponekad progledam kroz prste.

nije to baš tak jednostavno
je, napravimo u datom trenutku najbolje kaj smo znali, ali kad smo suočeni s naknadnim informacijama, e ježi ga, zvuzla se
pa počnemo čeprkati zakaj jesmo to kaj jesmo napravili ili nismo, a trebali smo

Kad s vremena na vrijeme napravim pizdariju najrađe bi si zveknuo dobru šljagu, al dođe mi žao.
Smilim se sam sebi.

pero, biti svjestan svoje gluposti, pa je ponoviti?
šta reć?

krelec, već sam pisala i dosadna sam sebi samoj..
sa time
tako je
a onaj tko misli da je nešto zaslužio samim time što postoji
je debelo u septičkoj jami..

zato unaprijed razmotriti posljedice naših postupaka
ako se nisi u stanju nositi sa njima
promijeni nešto u djelovanju
izazovi podnošljive posljedice
bolje ćeš se osjećati
ako ništa drugo

pa to ti je to, mei
treba čeprkat istovremeno ili čak prije
ili si ostaviti vremena da ono definitivno
nema veze, minuta, sat..
i ako su stvarno krivci van naše moći
nemamo si tu što opraštati
ali ako nismo niti probali čeprkati
to nema oprosta, jer moramo bit bolji

pero, a nemre to baš tak uvijek
kaj ako sagledavanje možebitnih posljedica nije sinkronizirano s našim djelovanjem?

Mim
to je autodestrukcija
ništ drugo

Mei
ne opterećuj se stvarima na koje ne možeš utjecati
i sve pet
one će se ionako odigrati

Moglo bi funkcionirati, ali to je čisti slučaj. Može se dogoditi i ne mora. Mir nema cijenu.
Ja sam ti ko bubica kad nema muškarca u mom životu. Simpatizera možem istrpit, obožavatelja isto, ali baš da ja za nekim ginem to mi je nekako slabićki, kao da imam neku grešku. Ili se veselimo svi ili ja ne mogu tako.

Apstinirala sam ja ohoho, pa popila dvije kruške i eto ti belaja.

Ne treba, fala. Ja sam najbolja kad sam sama. Emotivno neovisna. Nevezana. I mogu pojesti i slajac i popiti kavu i otići na koncert, ali nemoj me u neke "možda" situacije, jer ako počnem misliti ode sve u 3 ćoška.

Polako, s vremenom, možda :-)))



A ovo za oprost. Oprostim ja svima. Samo se više nakon toga ne izlažem takvom društvu, jer nije to moje društvo i nje to za mene. Bez obzira da li su to ljudi za aktivnosti, odmor ili nekim muškarac. Nebitno.

Jer ne otkačim ja nikad čovjeka na prvu, ni na drugu, ni na treću..........nego kad shvatim da nekoga nije uopće briga kako se ja osjećam. To nije onda moje društvo. Ja volim kada se drugi ljudi dobro osjećaju. I nemam problem s tim. Ne moram ni pobjeđivati. Jebo pobjede ako su Pirove. Nisam životinja. Ne želim biti. Gadljivo mi to.

Neka mene u mom miru. I neka drugi moj mir poštuju i to je super dovoljno za idilu, makar se više ne sreli nikad, makar ni riječi progovorili.

koje točno, pero?

je...i onda može proći, ako u to vjerujemo, mims: ježi ga, dogodilo se
ili..
napravila sam sve kaj sam trebala/morala i nemrem više niš

..osim prihvatiti...


još uvijek me nije nitko razuvjerio da prilagodljivost nije nužnost u hendlanju (i) pi*darija koje nam se događaju

ono : šta reć

Zato je moja mantra: dobro je ovako, ništa ne diraj.

pero, lako reći
ali skužiti da više nema dovoljnog prostora za nekaj napraviti, ipak treba vrijeme, uz informacije koje postoje kao relevantne činjenice

(ne vjerujem u vidovitost :)

a do tad, ha..kako tko i kako kad ;)

hahahha..a dobri ste, nadam se da neće sad ispast
da ja nosam "svu težinu svijeta" na leđima i da imam tonu neriješenih
problema
naprotiv..meni je moj sistem pomogao .:)
hahahha..
razmišljam samo

(napomena: ne prepisujem, nego tipkam i delam, pa kasnim s odgovorima :)

mei, samo laganini
pričamo
:)

Mei
zato što je lako reć
mnogi samo i pričaju

paske, a što si obrisala sinoćnji post?

A sebe testiram kao s alergenima- izlažem se malim dozama i postupno ih povećavam. Tako se razvija tolerancija na neke stvari, ljude i situacije. S tim što postoji i teorija po kojoj tolerancija uopće nije dobra. Sebi zapamtim, znam ja i što radim i što mislim i što biram.

A opet, imam neke ljude koji ne vide samnom nikakvog problema, ni ja s njima i odlično surađujemo- ali to su obično površni odnosi iz domene struke i okruženja koji mi nisu emotivno bliski. A da me netko zajebava prijetnjama samoubojstvom ili takve stvari to sam isto imala, ali onda se traži zabrana pristupa. Frajer mi skočio na stol u jednim svatovima i popizdio i izjavio: Znam ja da bi vi nju svi jebali!

I eto- zabrana pristupa, on redovno koristi terapiju i voza se sa švapskim šljemom na glavi. Puko ko kokica. Bitno je da ga više "nema". Ne moš sa svima. Niti svi mogu s tobom.


Nije to nikakva sramota, ni poraz, ni promašaj. Ne ide i dobro. Malo cviliš i onda prođe.

zakaj, pero?
zato je nije baš dobro vjerovati (samo) u priče
zato jer nas prečesto realnost demantira
zato...

kad se sjetim još kaj, bum dopisala :)

Ojla mims....već sam se pitala gdje si :) .. Kaj se tiče teme...daj ne budi tak tiranski nastrojena prema sebi! A upravo je o tome riječ. Kad se spominje oprost sebi...to zapravo ima osnovno ..psihološko značenje. Jer...razmisli, sjeti se...koliko puno i opetovano griješe, upravo oni, koji sami sebi ne opraštaju. Čak i kad nesvjesno zamjeraju sebi...ne manifestiraju se kvalitetno više nigdje i ni u čemu. Nije tu stvar krivog dopisa....oprostiti sebi je važno kod težih i traumatičnijih situacija. Ljudi koji si puno zamjeraju...odlaze u destrukciju. Ne pomažu im vanjski oprosti i razumijevanja...sve dok se ne pomire sa sobom. Kad to učine....otvore im se vidici za stvaranje novih, drugačijih konstrukcija života i djelovanja. (ja si dugo nisam opraštala kukavičluk u adolescentsko dobi...što nisam imala muda otići od staraca solo..a ne u udaju. Zbog toga što si nisam to opraštala..vjerovala sam da je moj život, zbog tih propusta otišao u krivom smjeru...i kao takav...postao mi besmislen. Zato sam dugo bila suicidalna. Kad sam si napokon to oprostila....iznašla sam volju i načine, na koje LIJEPO mogu živjeti s posljedicama ondašnjih propusta)..žišku!? :)

Jednostavno je:
Ništa si ne zamjeram,pa si ništa ni ne moram praštati
:)

Sve brišem. Odlazim ja.
Ne treba mi traga.
Niti uspomene.
Niti matarijala za roman.

Ne treba. Sve je prolazno.
Čemu čuvati postove.

A dobar ti je bio?
Imaš ga u keš memoriji (Ajmo ponoviti gradivo).

hm..
asocijacije me vode..
i ta riječ "zaslužujemo"
..mensečini..."privlačimo"
kao što su ovdje kilometri napisani o privlačenju pozitivne energije, mantranju i samoobnovi
mislim da privlačimo točno osobe i situacije i svojom negativnom energijom

znam ja da ima, paske, i kako do njega doć
nemam potrebe prečitavati..
radi se o činu brisanja
to mi se nikad kod tebe nije sviđalo
naprotiv, bilo mi je..i jest, ogavno

Ajd Paske nestani više,
već si dosadna sa svojim odlaskom.
Babo škrtava
:)

ej pam :)
a kajjaznam, već je sve bilo stoputa tematski ponovljeno
..gle, na putu si..(ovo sa starcima), ali nisi još tamo
:)

Prvo, nemaš si što opraštati- ljudsko si biće, nisi mašina.
Nisi nikog ubio, usro si se u gaće- to si oprosti.
Išao linijom manjeg otpora- to si oprosti.
Redefinirao si se da bi izbjegao neugodnosti- to si oprosti.
Ja se ne kajem za ništa. Ali istražujem svoje granice, ako to ima kakve veze.

Neke stvari odlično funkconiraju u laboratorijskim uvjetima, ali ne i u životu.

posve pogrešno mimsi (i ostala škvadra koja tak misli)! čovjek najteže oprašta sam sebi, a kad to učini tek tada može dalje. tek tada može imati mir, pomiren sa sobom. nemre se pomirit sa sobom ako si nešto prigovara, ako ga frustriaju vlasitti postupci? zato i kažu da je najteže kad oprostiš sam sebi...drugima lako praštaš! u pravu su ovdje neki kad ti oponoriaju, mimsi! kužim da ti je povod sinoćnji pašemkin blog i delani...na koncu možemo to vidjet i kod ubistva? ubojica može bit i oslobođen i izaći iz zatvora, ali sve dok sam sebi ne oprosti nemre živjet mirno! no, bedasto je ovakve ofrlje rasprave imati ovdje u povodu nečijeg tuđeg ispada? najbolje čovjek može govoriti o sebi i svojim ispadima! a govorite li o sebi? ajte malo za promjenu o sebi? tu sam..ljetna sezona je počela....u očekivanju kave, pauze....čitam vas! i igrajte malo čovječe ne ljuti se...nemojte se niti vi ljutiti!

Pasijans bi bio više za tebe...

Dobro.
Meni je to u redu. Mislim da je taština čuvati svoja djela.
To je sve prah.

Onda su ti mnogi ljudi iz istog razloga ogavni.
Meni je to ok.
Samo se maknem lijepo, ako mi je nešto ogavno.
Eto, vidiš sad, ali preventivno.
Ne bih te željela dalje provocirati.
Lijepi pozdrav!

mai..bit teksta je da prelako sebi neki opraštaju jer si nalaze opravdanja
ajd još jednom čitaj, pls

Da ti skupimo za premium Paske?

Uvjerena sam da jesam...jer o tome svemu mogu pričati kao situaciji..koja se mene nešto i ne dotiče...ehhee. A to je super osjećaj. Ne veže me ništa za tu prošlost..otkako sam se otcijepila psihički od nje:) .... Odličan primjer ne opraštanja sebi...je ovaj Delany. Taj se bu koprcal još dugo...i manifestiral destrukciju prema sebi..a bome i prema drugima.

Lijepo da si to uvidjela, paske...napokon.

pam, kad se više nećeš s gorčinom sjećati šamarčine kaj si zaprljala
haljinu u koju si skupila..što ono, trešnje, jabuke..
onda

jer to doista nije tvoje da sebi opraštaš
dječiji nestašluk
al' ima nešto još malecko u tebi...osjećaš se malo..krivom
zbog haljine...
bit će to sve ok :)

..upravo je, sve je nogomet
i ovdje ima grubih startova, prekršaja, golova i autogolova

e baš to mims. Mogu se sjetiti a i ne moram. No..kad se sjetim...ne satru me emocije. To je bit. I fakat je istina kaj mai veli...najteže je oprostiti sebi...i to iz razloga kaj dugo i često ni ne znamo da sebi čitavo vrijeme ne opraštamo. Mada...kužim na kaj misliš kad veliš da si neki olako opraštaju. Međutim...mislim da je to drugi par opanaka....a spada pod potpuni osjećaj odgovornosti za išta...pa čisto sumnjam da takvi ikad i dođu u situaciju da promišljaju o sebi i svojim postupcima. Kak veli Horny...u startu si niš ne zamjera...pa si nema ni kaj oprostiti. Oni jednostavno žive isključivo za sebe i svoj račun...i ne misle da ikad griješe. :)

ooo..vrijeme za još jednu kaficu..
baš sam se razveselila rad ovih par dana godišnjeg
dok su ovakve vrućine
taman :)

(ne treba skupiti za premium Horny- meni se čini da sam ja ovo aspsolvirala).

Ima ATS moj broj, kome treba nek si nabavi.

Sjetila sam se Mimsy podsjetiti da "ogavno" brišu blogove: Zlatkica, Styxa, M-ka, Boža povremeno, Pamela007- ali te nisam čula da si njima tako nešto rekla. Ne zamjeram ti. Ti znaš zašto ti je ovo sad trebalo i ja te apsolutno podržavam.

paske, svi koji žele, znaju moje mišljenje o brisanju
i blogova i komentara
ne radi se o skupljanju napisanog
kak sam ja to nazvala u šali "opusa"
nego stajanju iza toga
bez manipulacija
..al, šta reć
ma, nebitno..
ajd..oprostila si se već..bajbaj

Zašto ne bi brisali blogove?
To je osobno pravo svakog blogera.

a još mi je užasnije kad netko napiše post
i odu komentari, čak i ozbiljna rasprava,
i onda bloget editira osnovni tekst
tak da sve skupa nema veze s vezom
i svi ostanu visjet ko majmuni
u čudu

meni je bedasto brisanje postova i komentara
zatvaranje za komentiranje

kajaznam, tkogod ne želi interakciju, pa i ovu virtualnu, neka piše za sebe

i tako bih rado da postoji opcija, uz prijavljivanje zapisa, obveza upisivanja razloga i vidljivost autoru tog bloga najbržeg prsta

:)

Neka briše tko želi.

ili ko raky...isprovocira raspravu na blogu..a poslije obriše sve svoje komentare...pa ostali djeluju ko sumanuti. hehehhe. Kaj se tiče brisanja..ili obrišem sve..ili ništa. Sve dok mi ti nisi rekla da se i obrisani mogu naći....otada...nema smisla brisat i radit čistku.

onda, recimo, osobno nisam nikad nikome došla komentirat
ako ga nisam prije čitala
osim ak je neka bezvezna zajebancija :)))
imam jednostavno, tak, poštovanja
prema njegovim emocijama
i neću mu ić kakat po glavi ak je jučer
pisao da ga boli noga

Blog treba tretirati kao oblik zabave,ništa drugo.

net sve pamti , pam..ovak il onak :)
ma nema to veze, kog još zanima
jučerašnje usireno mlijeko
kad post ode na treću stranu
il novim ga se poklopi,
tko se tog sjeća više
ai je to sve skupa jedna osoba
zar ne?

i da...nemam niš protiv brisanja postova. Nakupi se...a ja nisam skupljačica stvari...niti sam vezana za svoje postove, niš mi ne znače. To je svačije pravo. Kao i ignor..kao i prijava nepoćudnih. ..Nemam problem s tim. Ni doma si ne puštam svakog kroz vrata...a bome često i preuređujem:)

H, djelomično ..
nekome je to, kajjaznam, jedina vrsta interakcije s ljudima
nekome je to što su napisali sitnica, a nekome cijeli svijet
treba imat poštovanja

Ti na GO?...mašala....! a vele stiže još jedan val vrućina. ...điz

Mims brisani blogovi ne nestaju.
Mislim da takav oblik interakcije (ako je jedini ili osnovni)
baš i nije primjeren i zdrav.

H, nisi pratio, cashe je stalan, sve to već znamo
a gle, zdravo ili nezdravo, ima ljudi koji nemaju
druge mogućnosti
fizički ograničeni, trenutnom situacijom,
kajjaznam
svašta
i nisu neljudi..tako je kako je
zašto se ne bi izjadali ovdje
da ih netko ne išamara bezveze radi hira

da, GO stari, par dana, morala iskoristit :)

a gle...išamara ti i nadrkana službenica na šalteru...kad joj naletiš. To je nemoguće izbjeći.

Pa ovdje je bit svega podijeliti što više šamara.
Osim ako se ne radi o "Istomišljenicama"

hahahha..a to stvarno ne bih znala, pam
nisam u životu imala takvo iskustvo

Ma super je to..plaćeno odmoriti. Kod nas obrtnika je sranje. Evo me doma fibrozna...i samo računam, koliko dnevnica gubim...tjah.

H, nije
sam si stvaraš okolnosti
hoće li netko osjetit da mu
je dozvoljeno da te išamara

O ja jesam. Bude joj gužva, mijenja nekoga, radi duplu...ima masu obveza...muž je vara...boli je glava...svašta....a ti naletiš s nekim svojim zahtjevima i potrebama..i eto ti vraga. Otrese se na tebi. Šta'š :))

Nije to stvar osjećaja nego nasušne potrebe jedinki.
Mogu ja pisati svašta,reakcija je ista kod njih :)

ah, bez brige..donijela sam doma nekaj završit :))))
a vidla sam jučer, fibra, da..
:(
ma brzo će to proć
..nego, i meni se sviđa nova serija reklama ..i brazilke uz
slavonski drmeš i meksički marijači uz našu popevku
pa kamerunci uz zagorski napjev...odlična ideja
...to je prva grupa..što će tek bit kad prođemo dalje :)
..eto..ipak sam na nogometu ..hahahaha

..znači da je cajt za off
svima ljubac..
:)

heheheh....misliš da bumo prošli dalje? ... Nogomet ne pratim već dugo..i nemam pojma kak stojimo ko repka....al' hunch mi govori da niš od prolaska. :(

aj...uživaj u nekoj klimatiziranoj hladovini..:)))

na kraju (popila sam kavu, odgablala i odpauzirala a sad prije no što krenem u ovaj kijamet od vremena) dozvolite da se obratim i citiram tebe samu mimsi. pa kaže mimsi koja se meni čudi gdje sam ja pročitala da sebi ne treba oprostiti i da čitam još jednom...etc...pa pitam mimsi, kaj je ovime rekla ili kaj je htjela reć ak nije rekla?:
"Nema oprosta sebi. Moraš malo analizirat, priznati si da
si pogriješio, da si se ogriješio o nekoga ili sebe;
utvrditi gdje je kvaka, zašto nisi pametnije a trebao si
i, najvažnije, mogao. Zbog čega su te vlastito ponašanje ili odluka
doveli tu gdje jesi ako je posljedica strašna. I ne ponoviti to.
Nikada. Nikada.
Ako si oprostiš - vjerojatno ćeš opet upast u isti krug hrčkovog
kotačića i mentalnog zaborava. "

btw nemrem ne reć da vas sve jako volim ovdje na blogu...dok se nesuvislo trkelja svi su tu, al kad se malo zagužva i kad treba eventualno podmetnut svoja jaja za neki svoj stav pa branit ognjem i mačem (ne neku osobu, već stav...pa, danas ste se svi navalilli na pašemku a ne kužim zakaj?) svoje mišljenje...e tada svi odjednom počnu oblačit ruakvice, navlačit smajlove i ko prave kurve odu u....kupleraj ili spuste gaće da ih se lakše jebe! još nigdje nisam vidjela tolko poltrončića ko ovdje? to načelno govorim...dakle, ustrajat u svojim stavovima pa makar bio sam, osamljen, samcat, all ak znaš da si u pravu...kak se veli il sa štitom il na štitu! no, odoh i ja u svoj honduras! jbt nemre se čovjek pošteno nit posvadit s vama, al onak s argumentima i bez vrijeđanja? meni baš gušt ovak se zaletit med vas i malo raštrkat ovo n aše iskričavo stado...pa nek goveda slobodno pasu! no, mislim da je prije to da treba obavit prijavak na radnom mjestu ili koristit pauzu, pa ćete odmah potom nazad! ja fakat odoh....radit!

Da,Vaša Visosti.
Ne se ljutiti kaj te nitko ne čita.

ooo maica
...nas dvije se ne kužimo i to ti je..:)

mimsi, i ja bih to rekla...obično je to tak..ja šumom, a drugi drumom...znaš kaj, mi vodenjaci smo ti malo trknuti i za normalan svijet smo ti malo otkačeni i baš nismo po JUS-u...(što ne znači da je to dobro niti loše, naprosto je tak...vele da mi živimo u kući od sutra)...no meni je drago i sporit se sa ljudima...zakaj bi svi morali mislit isto? eto, ja i horni se uopće ne razlikujemo često u nekim stavovima i mišljenjima al se jako...razlikujemo! no mene to uopće ne muči pa nit ja njega često mučim! više je to izuzetak (bar s moje strane), al eto...nemre on malo me ne dotaknut...podsjeća me na one dječake iz osnovnjaka...kad su me vukli za kike zato kaj su me imali rada!